Uzroci i posljedice planetarne cirkulacije
Opća cirkulacija atmosfere (Met Office - Learn About Weather, Youtube)
Ova video animacija pomoći vam da bolje razumijete kako rotacija Zemlje tj. Coriolisova sila utječe na raspodjelu stalnih vjetrova. Pokušajte odgovoriti na pitanje: zašto put iz Zagreba u New York traje oko dva sata duže od puta iz New York-a u Zagreb?
Godišnji hod temperature i padalina
Kako nastaje monsun? (Met Office - Learn About Weather, Youtube)
Riječ monsun dolazi od arapske riječi „mausim“ što u prijevodu znači „godišnje doba“ što upućuje na sezonalnost monsuna. Ovaj video zapis pomoći će ti da razumiješ nastanak i sezonsku promjenjivost monsuna.
Ljetni monsun u Indiji (Al Jazeera, Youtube)
Video prikazuje reportažu o poplavama u Indiji za vrijeme ljetnog monsuna. Pogledajte s kojim se problemima stanovnici ovog područja susreću svake godine.
Istražite na webu
Vjetrovi
atlas.geog.pmf.unizg.hr/e_skola/geo/maturalni/vjetrovi/vjetrovi.html
Zanimljivosti
Klime
Pustinjska klima (BW) nastaje u području suptropskih maksimuma u kojima se zrak spušta i ne postoje uvjeti za nastanak padalina. Obilježja pustinjske klime su mala količina padalina (rijetki, kratkotrajni, ali intenzivni pljuskovi) i velike dnevne amplitude temperature. Noću je temperatura 10 do 12 °C, a danju oko 35 °C. Noćno hlađenje podloge uvjetuje pojavu jutarnje rose, što je iznimno važno za vegetaciju. Oskudnu vegetaciju čine rijetka trava ili trnovito grmlje. Postoje i dijelovi bez vegetacije. Vruću pustinjsku klimu (BWh) imaju područja Sjeverne i Južne Amerike, Afrike, Azije i Australije uz sjevernu i južnu obratnicu. Hladne pustinje nastaju zbog udaljenosti od oceana, reljefne zavjetrine i hladnih morskih struja (unutrašnjost Azije, Mojave, Atacama, Patagonija, Namib).
Prijelaz između suhih i vlažnih klima čine stepske klime (BS). Padaline donose ciklone s polarne ili tropske fronte. Vruća stepska klima (u Africi i Australiji oko pustinjske klime) ima nešto niže temperature i veću godišnju količinu padalina od pustinjske. Hladne stepske klime raširene su u Euroaziji (od južne Ukrajine do sjeverne Kine) i u Americi (u zavjetrini Stjenjaka i Anda). U toj klimi izrazitije su razlike između ljetnih i zimskih temperatura. Prirodna vegetacija u stepskim je klimama niska trava. Danas su stepska područja pretvorena u glavna žitorodna područja svijeta.
Umjereno tople kišne klime su klime s temperaturom najhladnijeg mjeseca do 3 °C, a najtoplijeg iznad 10 °C nazivamo umjereno tople kišne klime. Odlikuju se pravilnom izmjenom godišnjih doba. Prema godišnjem hodu padalina, izdvajaju se tri tipa klime. Umjereno tople vlažne klime (Cf) primaju padaline tijekom cijele godine, a količina iznosi od 500 do 1500 mm.
Klime se razlikuju po ljetnim temperaturama. S porastom geografske širine smjenjuju se vruća, topla i svježa ljeta. Vruća ljeta imaju istočne obale Sjeverne i Južne Amerike, Azije i Australije. Trećina Europe ima Cf klimu s toplim ljetima. Padaline donose ciklone s oceana. Obalni dijelovi vlažniji su zimi, a unutrašnjost ljeti. Obala Norveške ima Cf klimu sa svježim ljetom. Pod utjecajem umjerenih temperatura i dovoljne količine padalina razvila se vegetacija niske trave i listopadnih šuma (u najsjevernijim dijelovima prelaze u miješane i uvijek zelene šume). Najveći dio šuma je iskrčen i pretvoren u obradivo zemljište.
Prostori s Cf klimom izrazito su gusto naseljeni. Obale Sredozemnog mora, te dijelovi Kalifornije, Čilea, južne Afrike i južne Australije imaju sredozemnu klimu (Cs). Za tu klimu karakteristična su suha, vruća ili topla ljeta, te blage i kišovite zime. To pogoduje razvoju ljetnog turizma. Vegetacija je prilagođena ljetnim sušama. Međutim, prirodna je vegetacija velikim dijelom degradirana u makiju. Za razliku od sredozemne, sinijska klima (Cw) ima vlažna ljeta i suhe zime. Javlja se u dijelovima Azije, Afrike, Sjeverne i Južne Amerike, u nastavku A klimatskog razreda.
Snježno-šumske (borealne) klime obilježava temperatura najhladnijeg mjeseca niža je od 3 °C, pa su zime duge i hladne. Taj klimatski razred javlja se samo na sjevernoj polutki. U područjima nižih geografskih širina ljeta mogu biti i vruća, a prema sjeveru su niže ljetne i zimske temperature. Godišnja amplituda temperature prelazi 30 °C. Prema količini i godišnjem hodu padalina, izdvajamo vlažnu i suhu borealnu klimu. Vlažna borealna klima (Df) raširena je u Sjevernoj Americi (sjevernije od paralele 50º) i u Euroaziji (sjevernije od paralele 60º, osim istočnog Sibira). Temperature se smanjuju s porastom geografske širine, a količina padalina s udaljavanjem od obale. Godišnja količina padalina kreće se od 650 do 900 mm. Znatan udio padalina čini snijeg. Najraširenija biljna zajednica je tajga (uvijek zelena šuma). Prema sjeveru tajga prelazi u tundru (biljna zajednica mahovina, lišajeva i patuljastih breza), a prema jugu u miješane i listopadne šume ili trave. Istočni Sibir ima suhu borealnu klimu (Dw). Padalina ima malo, i to uglavnom ljeti. Zime su suhe i izuzetno hladne. Temperatura najhladnijeg mjeseca niža je od 38 °C. Na sjeveru je razvijena tundra koja prema jugu prelazi u tajge.
Najsjeverniji dijelovi kontinenata sjeverne polutke i najviši planinski vrhovi imaju klimu tundre (ET). U toj klimi temperature su izrazito niske, ali su zime blaže nego u Dw klimi. Ni u najtoplijem mjesecu temperatura ne prelazi 10 °C. Zbog velike hladnoće padne samo 250 mm padalina. U maglovitim ljetima na otopljenu tlu razvije se biljna zajednica tundre. Još hladniju klimu imaju Antarktika i zaleđeni Arktik. To je klima vječnog mraza (EF). U najtoplijem mjesecu temperatura ne prelazi 0 °C. Stoga izdvajamo hladno i manje hladno razdoblje. Padalina je manje od 150 mm.
Južna i jugoistočna Azija, dijelovi Srednje i Južne Amerike i dio afričke obale uz Gvinejski zaljev imaju tropsku monsunsku klimu (Am). To je prijelazni tip između prašumske i savanske klime. Padaline su vezane za pojavu ljetnog monsuna, a u većem dijelu godine je sušno razdoblje. Temperature su najviše uoči pojave ljetnog monsuna.