Pogledaj kratki video zapis o temi koja se obrađuje u nastavnoj jedinici

Otkriće Troje

Istražite na WEB-u

Počeci kolekcionarstva u Hrvatskoj i oblikovanje današnjih javnih zbirki

Povijest muzeja

Ramezej – posmrtni hram Ramzesa II.

Egiptološka terminologija u hrvatskim povijesnim znanostima

Kamen iz Rozete i odgonetavanje hijeroglifa

Istraživanje egipatske povijesti i kulture kroz stoljeća

Otkriće Tutankhamonove grobnice

Dne 23. evo ti u Luxoru lorda Carnarvona sa svojom kćerkom. Više od 14 dana Carter je, grizući se od nestrpljivosti, grozničavo očekujući, stajao pred zatrpanim grobom, ne radeći ništa. …

Popodne 24. odčeprkaše radnice stepenice potpuno. Niz 16 stepenica siđe Carter i stane pred zapečaćenim vratima. … Pošto su radili više dana, iskapači naiđu deset metara duboko u hodniku na druga vrata. I tu se nađoše pečati Tut-enk-Amunovi i kraljevskog grada mrtvih, i tu se moglo vidjeti, gdje bijahu prodrli nepoželjni pohodioci.

Nada im se smalaksala. Pa ipak se napetost poveća, to više, što je više kamenja bilo odgurnuto od drugih vrata. „Došao je odlučan čas!“ piše Carter. „Dršćući rukama napravimo mali otvor u lijevom gornjem uglu …“

Carter prihvati neku željeznu polugu i zabije je skroz; ona se zanjiha u praznoj prostoriji. Zapali nekoliko puta plamen; ne bijaše nikakvih plinova. Zatim proširi rupu.

Sada se svi saučesnici doguraju, lord Carnarvon, njegova kći lady Evelyn, i egiptolog Callender, koji bijaše dožurio, čim je obaviješten o tom novom pronašašću. Carter vrijetko užeže šibicu, zapali svijeću i prinese je k rupi; ruka mu nesigurna. Kada, doslovce, dršćući od očekivanja i radoznalosti, približi glavu tomu otvoru, kako bi napokon pogledao u nutarnjost, od vrućeg zraka što probijaše iznutra, svijeća stane plamtjeti. Carter je u prvi čas ne mogaše razaznati ništa. Ali kada mu se oči privikoše na mutnu svjetlost, kada vidje prve obrise, zatim sjenu, zatim boje, kas se njegovu pogledu sve jasnije ocrtavaše ono, što bijaše u prostoru iza drugih zapečaćenih vrata – tada ga ne stane neko klicanje, nego naprosto zanijemi… Onima, što čekahu pokraj njega, kao da prođe čitava vječnost. Tada Carnarvon ne mogaše više izdržati tu neizvjesnost i upita: „Možete li išta vidjeti?“

Howard Carter okrene se polako oko sebe pa će iz sve duše kao očaran: „Divne stvari!“. „Sigurno se nikada prije u povijesti iskapanja nisu vidjele takve divote, kakve nam sada otkriva svjetlost naše električne svjetiljke.“

C. W. Ceram, Bogovi, grobovi, učenjaci: Roman o arheologiji. Zagreb, 1955.: 167.