Počeci proizvodnje hrane i gospodarskih djelatnosti

Video

Pogledaj kratke video zapise o temi koja se obrađuje u nastavnoj jedinici

Otkrivanje Neolitika

Drevni rudari

Doba metala

Svakodnevni život u Vučedolu 1 dio

Vučedolska kultura

Links

Istražite na WEB-u

Brezovljani

Posuda o obliku ptice iz Vučedola

Druidi

Megalitske građevine

Gallery

Pogledaj dodatne fotografije s potpisima i izvorima koje još detaljnije pojašnjavaju nastavne sadržaje

Zanimljivosti

Izvori

Keltsko društvo

U čitavoj su Galiji dvije vrste ljudi koji se cijene i imaju časti. Puk drže gotovo za roblje, jer on sam nema nikakve inicijative, a ne sudjeluje ni u državnim skupštinama. Većina, jer ih tište bilo dugovi ili veliki porezi kao i nepravda moćnika, predaje se u ropstvo plemićima koji onda imaju nad njima sva ona prava što ih imaju gospodari nad svojim robovima. Od spomenute dvije vrste ljudi u Galiji jedni su druidi, a drugi vitezovi.
Gaj Julije Cezar, Zapisi o galskom ratu, VI.13.

Drugi je stalež u Galiji onaj koji sačinjavaju vitezovi. Ovi kad se ukaže potreba ili kad zaprijeti kakav rata, a to se događalo više puta prije Cezarova dolaska u Galiju, kad su ili sami napadali ili se branili, svi skaču na oružje. Tad se vidjelo da što je netko od njih bio rodom ili imenom ugledniji to je ima uza se više slugu i štićenika. To je jedini ugled i jedina moć koji ono poznaju.
Gaj Julije Cezar, Zapisi o galskom ratu, VI.15.

Druidi se bave bogoslužjem, obavljaju državne i privatne žrtve i poučavaju u vjeri. K druidima dolazi veliko mnoštvo mladića na školovanje, pa su zato u Galiji u velikoj časti. Druidi isto tako odlučuju u svim državnim razmiricama. Ako se dogodi zločin ili ubojstvo, ili ako se mora voditi parnica za baštinu ili o granicama imanja, onda samo druidi određuju kaznu i nadoknadu štete. Ukoliko se netko ne pokori njihovim naredbama, pa bio to pojedinac ili pleme, oni ga izopće iz svoje zajednice i zabrane mu sudjelovati u bogoslužju. … Svima je druidima jedan na čelu i taj ima najveći ugled. Kad on umre, naslijedi ga onaj koji se među drugima odlikuje najvećim dostojanstvom; a ako ima više takmaca, onda u izboru odlučuje glasanje; ali se katkad za prvenstvo bore i s oružjem u ruci. Druidi u određeno doba godine drže sastanke u zemlji Karnućana, jer se taj kraj drži za središte cijele Galije. Ovdje se okupljaju sa svih strana svi oni koji se parniče, da bi se pokorili presudi druidskog suda.
Drži se da je učenje koje poučavaju druidi nastalo u Britaniji, a onda odatle prešlo u Galiju. Zato i sad oni koji se žele bolje naobraziti ponajviše odlaze na studij u Britaniju.
Druidi obično ne stupaju u vojsku i ne plaćaju kao drugi Gali porez: ne sudjeluju u ratu, a još su oslobođeni i od drugih dužnosti. Zbog svih tih prednosti mnogi od svoje volje polaze na nauk, dok mnoge šalju rođaci i roditelji. U takvim školama učenici uče velik broj stihova napamet. Zato neki ostaju na studiju i do dvadeset godina. Drže da se ono što uče ne smije prenijeti u pisane knjige; iako u drugim stvarima, tj. u državnim i privatnim, odlično upotrebljavaju grčko pismo. To su pismo iz dva razloga uveli. Prvi je što ne žele da znanje bude pristupačno širim narodnim slojevima, a drugi da se oni koji uče ne oslanjaju na knjige i da zbog toga slabije uvježbavaju svoje pamćenje. Često se događa da se većina oslanja na napisano u knjigama pa onda popušta u marljivosti kod učenja i pamćenje im slabi.
Prvo što druidi žele dokazati svojim učenicima jest to da duše ne umiru, nego se poslije smrti sele od jednog bića u drugo; drže da se na taj način ljudi mogu potaknuti da više cijene hrabrost, kad preziru strah od smrti. Raspravljaju i o drugim pitanjima, a mladim učenicima predaju o zvijezdama i njihovu gibanju, o veličini svijeta i zemalja, o prirodi, o sili i o moći besmrtnih bogova.
Gaj Julije Cezar, Zapisi o galskom ratu, VI.13-14.

Germansko društvo

Ako je neka država u ratu ili ako se brani ili napada, tad biraju vođe koji će u tim okolnostima zapovijedati. Izbrani imaju vlast nad životom i smrću. Za vrijeme mira nemaju zajedničku upravu, umjesto toga poglavice pojedinih pokrajina i kotareva sude svojim i presuđuju kad nastanu sporovi.
Gaj Julije Cezar, Zapisi o galskom ratu, VI.21-22.

Kraljeve odabiru po plemenitosti, vojskovođe po junaštvu. No kraljevi nemaju neograničene i nesputane vlasti, a vojskovođe prije primjerom negoli zapovijeđu – ako su srčani, ako su ugledni, ako idu pred bojnim redom, divljenjem koje pobuđuju – vode vojsku. Međutim, ni smrću kažnjavati ni vezati, pa ni batinati nije dopušteno negoli svećenicima, ne kao za kaznu niti po zapovjedi vojskovođe, nego kao da to nalaže bog, za kojeg vjeruju da se nalazi uz one koji ratuju.
Tacit, Germanija, 7.

Sav im je život ispunjen lovom i vojničkim zanimanjem. Od malih nogu privikavaju se na napor i žele očvrsnuti. Oni koji najduže ostanu neženje uživaju najveći ugled i hvalu, jer Germani drže da se takvim načinom života jača snaga i čuva svježina tijela.
Nemaju smisla za zemljoradnju, a najveći se dio njihove ishrane sastoji od mlijeka, sira i mesa. Nitko ne posjeduje ni kompleks zemljišta, jer poglavice i prvaci podijele obiteljima i rodbini, koji žive u zadruzi, od godine u godinu onoliko zemljišta koliko žele i gdje im se svidi. Druge ih godine primoravaju da prijeđu u neki drugi kraj.
Za takav način života navode mnoge razloge. Prvi je taj da ih ne bi neprestani boravak na istom imanju toliko zanio da bi onda rat zamijenili ratarstvom. Zatim da ne bi počeli stjecati veće posjede, te bi jači mogao otjerati s imanja slabijeg. Onda da ne grade kuće koje bi ih bolje branile od studeni i žege. Osim toga, da se u njima ne bi porodila kakva želja za novcem, koji je otac razmirica i strančarskog načina društvenog života. Ima još jedan razlog, a taj je da bi narod održalo u disciplini, zadovoljstvo, kad svaki pojedinac vidi da je i sam posjednik kao što su i oni najmoćniji.
Gaj Julije Cezar, Zapisi o galskom ratu, VI.21-22.