Meridijani izdavačka kuća

DRŽAVE PRVIH CIVILIZACIJA

Pogledaj kratke video zapise o temi koja se obrađuje u nastavnoj jedinici

Povijest starog Egipta

Povijest antičkog Egipta

Drveni Egipat – tajne egipatskih faraona

Mezopotamija

Pogledaj dodatne fotografije s potpisima i izvorima koje još detaljnije pojašnjavaju nastavne sadržaje

Izvori

Paleta za šminkanje kralja Narmera ključan je dokaz o ujedinjenju zemlje pod vodstvom Gornjeg Egipta. Na paleti je kralj prvi put prikazan s krunom Gornjeg i Donjeg Egipta čime je izraženo ujedinjenje u zajedničku državu. Paleta na sredini ima kružno udubljenje koje je služilo za miješanje šminke. Svaka strana posebno je ukrašena reljefima. Na prednjoj je strani Narmer prikazan s Bijelom krunom Gornjeg Egipta i toljagom u ruci s kojom se sprema dokrajčiti čovjeka koji pred njim kleči i moli za milost. Kraj poraženog se nalazi znak harpuna, jedan od simbola delte, očiti znak da je kralj porazio Donji Egipat. Na stražnjoj strani Narmer nosi Crvenu krunu Donjeg Egipta i slavi pobjedu nad pobunjenicima. Sa svitom razgledava dva niza obezglavljenih neprijateljskih leševa, a iza njega stjegonoše nose simbole Gornjeg Egipta. U središnjem dijelu prikazane su mitske životinje – serpopadi, s izduženim obavijenim zmijolikim vratovima. Njih uz pomoć užeta čvrsto drže dvije muške figure, čime se očito simbolizira pobjeda nad kaosom, odnosno konačno ujedinjenje zemlje. Ispod temeljnog reljefa prikazan je bik koji rogovima razara neprijateljski grad čija simbolika potvrđuje vojne kampanje koje su prethodile konačnom ujedinjenju zemlje.

Priča o Sinuhe Egipćaninu

Sada je njegovo Veličanstvo (Amenemhat I., o.a.) poslalo vojsku u zemlju Temeh u Libiji na na čelu sa svojim najstarijim sinom kao zapovjednikom, dobrim bogom Senusretom, i sada se on vraćao sa brojnim zarobljenicima i mnogobrojnom stokom. Dvorani iz prijestolnice poslali su na zapadnu granicu glasnike da izvjeste faraonova sina o događajima koji su se dogodili na dvoru. Glasnici ga stigoše na putu i to tijekom noći. On nije oklijevao ni trenutka; sokol poletje sa svojom pratnjom u prijestolnicu ne rekavši svojim vojnicima niti riječi. Tada je poslao glasnike po ostalu faraonovu djecu koja ga slijediše u vojsci. Dok bijah stajao u blizini čuo sam njegov glas dok je govorio jednom od njih. Srce mi stane snažno lupati, a ruke i čitavo tijelo mi se treslo. Odlučih hitro potražiti mjesto gdje bih se sakrio. Smjestih se između dva grma u namjeri da se sakrijem s ceste i od putnika. Krenuh prema jugu. Nisam planirao otići u prijestolnicu jer sam mislio da će doći do nemira i bojao sam se da neću živjeti nakon smrti (faraon Amenemhat I. ubijen je u dvorskoj zavjeri, o. a.)). Prođoh jezero Maati blizu Sikamore i stigoh na Snefruov otok. Jedan dan provedoh tamo na granici polja. Iziđoh na na put dok još bijaše dan i tamo sretoh jednog čovjeka koji je stajao u blizini. Iz strahopoštovanja je stajao dalje od mene jer me se bojao. Kada je došla večer krenuh u obližnji grad goveda gdje nađoh barku bez vesla te s pomoću zapadnog vjetra isplovih. Prođoh istočno od kamenoloma sjeverno od Gospodarice – Crvene – Planine (danas lokalitet Gabel el – Ahmar, istočno od Kaira, o.a.). Slobodnim putem krenuh na sjever. Dođoh do Zida – Vladara koji je podignut da zaštiti zemlju od upada Azijaca i pustinjskih plemena. Ondje se hitro sakrih u grmlje da me ne bi opazila dnevna straža na zidu. Krio sam se do mraka i ujutro stigah u Peten. Zaustavio sam se na velikom Crnom otoku. Žeđ me je svladala. Grlo mi je gorjelo od prašine. Pomislih: "Ovo je okus smrti!". Kada čuh zvuk goniča i stoke u mome srcu se javi nada i pa se pribrah pribrah se. Ugledah skupinu Azijaca. Jedan od njihovih vođa, koga bijaše u Egiptu, prepozna me. Tada mi dade vode dok je za mene grijao mlijeko. Otišao sam s njim njegovom plemenu. Mnogu su učinili za mene. Put me vodio iz jedne stane zemlje u drugu. Prođoh Biblos i stigoh u Kedem i tamo provedoh godinu i pol. Primio me Ami – enši, vladar Gornjeg Retenua s riječima: Kod mene će ti biti dobro, a čut ćeš i egipatsku riječ." Reče to jer me dobro poznavao, čuo je za moju mudrost, a Egipćani koji bijaše ondje posvjedočiše to. On me postavi za odgojitelja svoje djece. Oženio me za svoju najstariju kći. Dozvolio mi je da izaberem dio njegove zemlje. Izabrah dio koji je bio na granici njegove i susjedne zemlje. Bila je to dobra zemlja, zvana Yaa.…
Priča o Sinuheu, R1 – R20, §1 – 82. Prijevod: M. Tomorad prema: The Ancient Near East: Volume I – An Anthology of Texts and Pictures, Berkeley 1958., ur. James B. Pritchard.

Ep o Gilgamešu

Jednom trećinom čovjek rodi se Gilgameš, / druge dvije trećine on je bog. / Liku njegovu sa strahom se dive građani Uruka, / jer po snazi i ljepoti ne bijaše mu ravna. / Lava on uplaši s ležaja, / uhvati ga za grivu i probode kopljem! / Krilata strelica njegova luka dostiže divljega bika. / U Uruku je njegova riječ glavna, a odluka zakon. / ... Mladići, tek što dostignu zrelost postaju sluge velikog pastira, / ko vojnikom, ko lovcem, ko pastirom kraljevskih stada, / a ko služiteljem svetog hrama. / Za umor ne zna Gilgameš, dan i noć on bedem zida. / Za njega radi staro i mlado, jaki i nejaki. / Gilgameš ne pušta sina k ocu, / on, pastir Uruka, čvrsto zidanog! / On, pastir i štit naroda! / Silan, velik i mudrošću ispunjen, / Gilgameš ne pušta svome mužu ženu, / ni kneževsku kćer, izabranicu junaka!…
Ep o Gilgamešu, I. pločica asirske verzije, §3 – 17. Prijevod: M. Tomorad prema The epic of Gilgamesh u: J. B. Pritchard (ur.), The Ancient Near East: Volume I – An Anthology of Texts and Pictures. Berkeley 1958.

Sargon I.

Ja sam Sargon, moćni kralj, kralja Agada. / Moja majka je bila svećenica, za oca svoga nisam znao, / Brat moga oca volio (živio) je u brda( – ima) / Moj je grad Azupiranu, koji se smjestio na obali Eufrata. / Moja majka, svećenica, zatrudni i u tajnosti me rodi. / Smjesti me u košaru od trstike zalijepivši vrata smolom. / Pusti me u rijeku koja me nije prekrila. / Rijeka me uzdigla i nosila do vodonoše Akija. / Vodonoša Aki posinio me i odgojio, / vodar Aki postavi me svojim vrtlarom. / Dok sam bio vrtlar Inanna mi podari svoju ljubav, / i za četrdeset i ? godine kraljevstvom sam vladao. / Crnoglavim ljudima sam kraljevao i upravljao; / moćne sam planine s brončanim sjekirama osvojio, / popeo sam se na viša područja, / a nižim područjima sam prolazio. / Pomorske krajeve opsjedao sam triput ... / iz mog grada Agade.
Legenda o Sargonu §1 – 30. Prijevod: M. Tomorad prema The epic of Gilgamesh u: J. B. Pritchard (ur.), The Ancient Near East: Volume I – An Anthology of Texts and Pictures. Berkeley 1958.

Sargon, kralj Akada, pojavi se u doba Ištarino i ne imaše ni suparnika ni protivnika. Svim zemljama nametnu svoj teror. Jedanaeste godine doseže more na Istoku i osvoji svu zemlju na Zapadu. U tim zemljama uspostavi upravu koja je izravno o njemu ovisila. Na Zapadu podigne svoje stele. Plijen iz tih zemalja odnese na čamcima. Uza se postavi da stoluju dvorski činovnici na području od pet dvostrukih milja te zadrži vlast u svim zemljama bez iznimke... U njegovoj starosti sve se zemlje pobuniše protiv njega i opsjedaše ga u Akadu: Sargon ih napadne i pobijedi, pregazi ih i uništi njihovu vojsku. Kasnije se pobuni Subartu sa svojim bezbrojnim ljudstvom, no moraše uzmaći pred njegovom silom. Sargon ono nomadsko društvo pretvori u sjedilačko, a njihova dobra odnese u Akad. Iz temelja Babilona uze zemlju i na njoj sagradi drugi Babilon blizu Akada. Zbog svetogrđa što ga tako počini, rasrdi se veliki gospodar Marduk i bijesno odaleči od njega njegov narod: od Istoka do Zapada udalji od njega njegove narode i nametnu mu tragičnu sudbu da ne uzmogne počivati u svojem grobu.
Novobabilonska kronika. Prijevod prema: Povijest 1: Prapovijest i prve civilizacije. Zagreb, 2007.: 171.

Krez

86. …Perzijanci su ga odveli pred Kira. A on zapali veliku lomaču i popne na nju Kreza okovana u lancima, a uz njega i dvaput po sedam liđanskih dječaka, s namjerom ili da nekome od bogova tako prinese prvu žrtvu, ili želeći ispuniti zavjet, ili ga je popeo na lomaču zato što je znao da je Krez bogobojazan, pa je htio vidjeti da li će ga neko božanstvo izbaviti da ne bude živ spaljen. On je to radio, a Krezu, dok je stajao na lomači, pade na pamet, iako se nalazio u tolikim nevoljama, ono što mu je Solon, kao da ga je bog nadahnuo, bio rekao kako nitko za života nije sretan. Čim se toga prisjetio, uzdigao se, glasno uzdahnuo i u potpunoj tišini triput je zazvao: "Solon!". Kir ga je čuo i zapovijedio je da tumači upitaju Kreza koga je to zazivao, a onu su mu pristupili i pitali su ga. Krez je neko vrijeme šutio i nije odgovarao, a zatim kad su ga počeli prisiljavati, reče: "Onoga za koga bih ja, radije od sveg bogatstva na svijetu, volio da se porazgovara sa svakim vladarom." Budući da im je odgovarao nejasno, ponovo su ga pitali što je to kazao. Kako su ga neprestano moljakali i dosađivali mu, ispričao im je da mu je jednom došao Solon Atenjanin i, pošto je pregledao čitavo Krezovo bogatstvo, nije bio njime uopće zadivljen – kao što je rekao – , te da se njemu samom dogodilo upravo ono što mu je Solon pretkazao, a govorio je njemu kao i cijelom čovječanstvu i, ponajviše, onima koji sami sebe smatraju sretnim. Kad je Krez to ispričao, vatra je već zahvatila vanjski rub lomače. A pošto je Kir čuo od tumača što je Krez ispričao, osjeti grižnju savjesti i pomisli kako je, iako je i sam tek čovjek, predao živa vatri drugog čojeka koji je nekoć bio sretan jednako kao i on sam, a osim toga pobojao se božje kazne i shvatio je da u ljudskom svijetu ništa nije izvjesno, pa je naredio da se odmah ugasi oganj i da se s njega skinu Krez i svi oni koju su s njim bili žrtvovani. No usprkos pokušajima, nisu uspjeli svladati oganj.
87. Tada je kažu Liđani, Krez opazio Kirovu grižnju savjesti, a kad je vidio da svi gase oganj, ali ga ne mogu više nadvladati, pozvao je u pomoć Apolona i zazivao ga je da bude, ako su ga ikada obradovali njegovi žrtveni darovi, uz njega i da ga izvuče iz sadašnje nesreće. Zazivao je u suzama boga, a na vedru i tihu nebu iznenada se nakupe oblaci, sruči se oluja i sruši se veoma jak pljusak, pa se lomača ugasi. Kad je Kir spozano kako je Krez ne samo bogu mio nego i čestit čovjek, dao ga je skinuti s lomače i upitao ga: "Krezu, koji te je čovjek nagovorio da zaratiš protiv moje zemlje i da mi postaneš neprijatelj umjesto da mi budeš prijatelj?" A ovaj odgovori: "O kralju, to sam učinio na tvoju sreću a na svoju nesreću: krivac je za to bio onaj grčki bog koji me je potaknuo da se zaratim. Nitko, naime nije tako lud da bi izabrao rat umjesto mira: u miru djeca pokapaju očeve, a u ratu očevi djecu. No neko je božanstvo htjelo da ovako bude."
Herodot, Povijest I.86 – 87.

Kserkso

A kad je stigao u Sard, najprije je slao poslanike u Grčku da zatraže zemlju i vodu i da prenesu zapovijed da se za kralja priređuju gozbe; jedino u Atenu i Spartu nije slao zahtjev za zemljom i vodom, a u sve ga je ostale gradove slao. A slao ih je drugi put sa zahtjevom za zemlju i vodu iz ovog razloga: smatrao je da će i oni koji nisu to dali ranije, kad je Darije zatražio, sada svakako dati iz straha; budući da je upravo to želio točno saznati, slao je glasnike. Zatim se pripremao da krene prema Abidu. Oni koji su za to bili zaduženi postave most preko Helesponta od Azije do Europe. Na Hersonezu na Helespontu, između gradova Sesta i Madita, postoji stjenovit rt koji se pruža u more nasuprot Abidu (...). Do toga su, dakle, rta, a počevši iz Abida, oni koji su za to bili zaduženi gradili mostove, i to Feničani jedan od bijeloga lana, a Egipćani drugi od biljke papirusa. Udaljenost od Abida do suprotne strane obale iznosi sedam stadija (o. 1350 m, o. a.). I upravo kad je prijelaz bio premošćen, digne se silna oluja i razvali i uništi sve što je bilo sagrađeno. Kad je to saznao, Kserkso se strašno ljutio, pa je zapovjedio da se Helespont kazni sa tri stotine udaraca bičem i da se na otvorenu moru baci par lanaca. Čuo sam da je istovremeno poslao i po svoje udarače žigova da žigošu Helespont. A zapovijedao je da šibajući more izgovaraju barbarske i goropadne riječi: O gorka vodo, naš te gospodar ovako kažnjava, jer si mu nanijela nepravdu, premda ti on nije učinio nikakvo zlo. Kralj Kserkso prijeći će preko tebe, htjela ti to ili ne htjela; s pravom ti nitko od ljudi ne prinosi nikakvu žrtvu, kad si blatna i preslana rijeka. Oni su, prema tome, dobili zapovijed da na taj način kažnjavaju more, a onima koji su nadgledali postavljanje mostova preko Helesponta odsjekli su glave.
Herodot, Povijest, VII.32 – 35.

Darije I. i Kserkso

…Od onih, pak, koji su vlast držali zahvaljujući neograničenoj moći, najistaknutiji su bili, kako mi sudimo, od Perzijanaca Kir i Darije, Hispastov sin, od kojih se jedan i drugi kao privatna osoba vrlinom domogao kraljevstva. Prvi od ove dvojice poginuo je u bitki kod Masagećana; Darije je u starosti okončao svoj posljednji dan. Trojica su osim ovih pripadnici istog naroda: Kserks i dva Artakserksa, imenom Makhohit i Mnemoon. Kserksovo je najsjajnije djelo to što je, otkad je ljudskog pamćenja, najvećim vojskama s kopna i s mora zavojštio na Grčku.
Kornelije Nepot, O istaknutim vojskovođama stranih naroda XXI.1^{2 – 4}.

Abraham

Kad je Abramu bilo devedeset i devet godina, ukazu mu se Jahva pa mu reče: „Ja sam El Šadaj – Bog Svesilni, Mojim hodi putem i neporočan budi. A Savez svoj ja sklapam s tobom, i silno ću te razmnožiti.“ Abram pade ničice, dok mu Bog govoraše dalje: „A ovo je Savez moj s tobom, postat ćeš ocem mnogih narodima; i nećeš se više zvati Abram – već Abraham će ti ime biti, jer naroda mnogih ocem ja te postavljam. Silno ću te rodnim učiniti; narode ću iz tebe izvesti; i kraljevi će od tebe izaći. Savez svoj sklapam između sebe i tebe. Tebi i tvome potomstvu poslije tebe dajem zemlju u kojoj boraviš kao pridošlica – svu zemlju kanaansku – u vjekovni posjed; a ja ću biti njihov Bog.“
Biblija, Postanak, 17^{1 – 8}.

Josip

Josip ostane u Egiptu zajedno s rodom svojim i očevim. …Josip umrije kad mu bijaše sto i deset godina; balzamiraše ga i Egiptu položiše u lijes.
Biblija, Postanak, 50^{22, 26}.

Ovo su imena Izraelovih sinova koji su s Jakovom sišli u Egipat, svaki sa svojom obitelji: Ruben, Šimun, Levi i Juda; Jisakar, Zebulun i Benjamin; Dan i Naftali; Gad i Ašer. U svemu Jakovljevih potomaka bijaše sedamdeset duša. A Josip je već bio u Egiptu. I umre Josip, a pomru i sva njegova braća i sav onaj naraštaj.
Biblija, Knjiga Izlaska, 1^{1 – 7}.

Salomon

Glas koji je u Jahvinu Imenu stekao Salomon dopro je do kraljice od Sabe; zato ona dođe da Salomona iskuša zagonetkama. Došla je u Jeruzalem s golemom pratnjom, s devama koje su nosile mirise, nebrojeno zlato i drago kamenje. Došavši k Salomonu, porazgovori se s njim o svemu što joj bijaše na srcu. Salomon joj odgovori na sva pitanja; nije mu bilo skriveno ništa da joj ne bi umio objasniti. Kad kraljica od Sabe vidje mudrost Salomonovu, dvor koji bijaše sagradio, jela na njegovu stolu, odaje njegove i dvorane, otmjenost njegove posluge i njihova odijela, njegove peharnike, i paljenice koje je prinio u Domu Jahvinu, zastade joj dah. Tada reče kralju: "Istina je bila što sam u svojoj zemlji čula o tebi i o tvojoj mudrosti. Ali nisam htjela vjerovati što se pripovijeda dokle god nisam došla i vidjela na svoje oči; i doista, ni pola mi nije bilo rečeno: ti nadvisuješ u mudrosti i blagostanju slavu o kojoj sam čula. Blago tvojim ženama, blago ovim tvojim slugama, koji su neprestano pred tobom i slušaju tvoju mudrost! Neka je blagoslovljen Jahve, Bog tvoj, komu si tako omilio da te postavio na prijestolje Izraelaca; zato što Jahve uvijek ljubi Izraela, postavio te kraljem da činiš pravo i pravicu." Dade tada kralju stotinu i dvadeset zlatnih talenata, mnogo miomirisa i dragulja. Nikad više nije bilo takvih miomirisa kakve je kraljica od Sabe dala kralju Salomonu. Pa i Hiramovo brodovlje, koje je donosilo zlato iz Ofira, dovezlo je odande mnogo sandalovine i dragulja. Kralj je od sandalovine napravio ograde za Dom Jahvin i za kraljevski dvor, i citre i harfe za pjevače; nikad se više nije dovezlo toliko sandalova drveta niti se vidjelo do danas. Kralj Salomon dade kraljici od Sabe što je god zaželjela i zatražila, a povrh toga kraljevski je obdari. Potom ona krenu i sa slugama vrati se u svoju domovinu.
Biblija, Kraljevi I, 10^{1 – 13}.