DRUŠTVENE STRUKTURE, ZAKONICI I PRAVO
Pogledaj kratke video zapise o temi koja se obrađuje u nastavnoj jedinici
Priča o Egiptu: Put k piramidama (1-5)
Pogledaj dodatne fotografije s potpisima i izvorima koje još detaljnije pojašnjavaju nastavne sadržaje
Izvori
Društvene strukture starog Egipta
I budući da je Egipat kao cjelina bio podijeljen na nekoliko dijelova koji se na grčkom nazivaju nomama, na čelu svake od njih postavljen je nomarh koji se tereti za nadzor i brigu o svim njenim poslovima.
Diodor Sicilski, Knjižnica povijesti, I.731.
Godina 21, 1. mjesec drugog godišnjeg doba (Peret – doba sjetve, o. a.), 21 dan (vjerojatno kraj studenoga 1258. g. pr. Kr., o. a.), pod vlašću Kralja Gornjeg i Donjeg Egipta: User – maat – Ra, sina Ra: Ramzes Meri – Amun, koji vječno živi, voljen od Amun – Ra; Har – akhti; Ptah, južno od njegova zida, Gospodar život Dviju Zemlje; Mut, Gospodarica Išhrua; i Khonsu Neferhotep; pojavljuju se na prijestolju živog Horusa, kao i njegov otac Har – akhti zauvijek i uvijek.
Mirovni sporazum Ramzesa II. s Hetitima s hrama u Karnaku. Prijevod: M. Tomorad, prema H. Breasted, Ancient Egyptian Records III, §370.
Mery – Mery, vojni pisar Gospodara Dvije Zemalja, tijekom mladosti nadglednik obrtnika njegova veličanstva, nadglednik imanja kraljeve kćeri Sitamun.
Stela Meri – Merija. Varaždin: Gradski muzej, AO 5279. Prijevod: M. Tomorad & I. Uranić, 2006.
Borba Egipćana i Hetita
I dogodit će se da će zbog njega Hatuša postati tuđa i potom će poteći mnogo krvi. Odsada neka nitko ne spominje više tavananino naslov vladajuće kraljice ime. Neka nitko ne spominje imena njezinih sinova i unuka. Bude li ih spomenuo ijedan od sinova Hatija oblast u Maloj Aziji koja je činila jezgru hetitske države, prerezat će mu vrat i objesiti ga o vrata. Ako među mojim podanicima itko spomene njihova imena, više neće biti moj podanik. Prerezat će mu vrat i objesiti ga o vrata.
Ukaz kralja Hatušilija I. (1586. - 1556. g. pr. kr.) o zabrani spomena kraljičina imena, vjerojatno njegove rođakinje, kćeri njegova prethodnika na prijestolju. (Keilschrifttexte aus Boghazköi III 27 = Catalogue des Textes Hittites 5, 5-12)
Hetiti
Kad je moj otac postao bog, Arnuvanda II., o. 1322. – 1321. g. pr. Kr., moj brat, i ja Muršili II., 1321. – 1295. g. pr. Kr. nismo uopće naudili tavanani niti smo joj smanjili moć na bilo koji način. Dok je upravljala palačom i zemljom Hati tijekom vladavine mojega oca Supiluliuma I. (o. 1344. – 1322. g. pr. Kr.), na isti način na koji je njima upravljala i tijekom vladavine mojega brata... povlastice (i prava?) koje je imala u vrijeme svojega supruga i ono što joj je bilo zabranjeno, nastavila je. Kao što je sa svojim mužem vladala Hatijem, tako je na isti način vladala Hatijem. Molitva bogovima kralja Muršilija II. (Keilschrifttexte aus Boghazköi XIV 4 = Catalogue des Textes Hittites 70, I 5-13)
Razmisli i odgovori o čemu svjedoče ova dva teksta u vezi s moći hetitske vladajuće kraljice.
…Kako podignu svoje oči, opaze povorku Jišmaelaca gdje dolazi iz Gileada. Deve su im nosile mirodije, balzam i mirisavu smolu da ih preprodaju u Egipat. Tada reče Juda svojoj braći: „Što ćemo postići ako ubijemo svog brata a krv njegovu sakrijemo? Hadje da ga prodamo Jišmaelcima; ali ne dižimo na nj ruke. Ta on je naš brat, naše meso.“ Braća ga poslušaju. Uto naiđu ljudi, midjanski trgovci. Braća izvuku Josipa iz čartnje i prodaju ga za dvedeset srebrnika Jišmaelcima, a oni Josipa dovedu u Egipat.
Biblija, Postanak, 3725-28.
Društvo starog Egipta
Drugi dio zemlje preuzeli su kraljevi za svoje prihode, od kojih plaćaju trošak svojih ratova, podupiru sjaju svog suda i nagrađuju s prikladnim darovima sve koji se uzdignu; i ne opterećuju privatne građane oporezivanjem, budući da im njihov dobitak od tih prihoda daje veliko obilje.
Diodor Sicilski, Knjižnica povijesti, I.736.
Nadalje, cijela je zemlja podijeljena na tri dijela, od kojih prva od njih drže svećenici, koje stanovništvo najviše poštuje jer su ti ljudi zaduženi za štovanje bogova i zato što zbog svog obrazovanja posjeduju višu inteligenciju od drugih. Od prihode od zaliha zemlje obavljaju sva žrtvovanja u Egiptu, održavaju svoje pomoćnike i služe svojim potrebama; jer se uvijek oduvijek smatra da se počasti plaćene bogovima nikad ne smiju mijenjati, nego ih uvijek moraju provoditi isti ljudi i na isti način, i da oni koji ih provode u ime svih ne bi trebali nedostajati životnim potrepštinama. Jer generalno govoreći, svećenici su prvi koji razmišljaju o najvažnijim stvarima i uvijek su na kraljevoj strani, ponekad kao njegovi pomoćnici, ponekad predlažući mjere i dajući upute, a oni također, svojim znanjem o astrologiji i predviđaju buduće događaje, te čitaju kralju iz zapisa djela očuvanih u njihovim svetim knjigama, onih koji mogu biti od pomoći. Jer to nije slučaj s Egipćanima kao što je to slučaj s Grcima, da jedan muškarac ili jedna žena preuzme svećeništvo, ali mnogi se bave žrtvama i počastima koje se plaćaju bogovima i prenose na njihovo potomstvo ista pravila života. Oni također ne plaćaju poreze bilo koje vrste, a po ugledu i moći su drugi iza kralja.
Diodor Sicilski, Knjižnica povijesti, I.732-5.
Posljednji dio drže ratnici, kako su oni nazvani, koji su pozvani na sve vojne dužnosti … A budući da je njihov poziv, poput svećenika, nasljedan, ratnici se potiču na hrabrosti uglednim zapisima svojih otaca i, budući da postaju revni učenici ratovanja od njihovog dječaštva, oni postaju nepobjedivi zbog svoje smjelosti i vještine.
Diodor Sicilski, Knjižnica povijesti, I.737, 9.
Postoje još tri vrste slobodnih građana, naime, pastiri, poljoprivrednici i obrtnici. Sada poljodjelci iznajmljuju pod umjerenim uvjetima obradivu zemlje koju drži kralj, svećenici i ratnici, i provode svoje cijelo vrijeme u obrađivanju tla; i budući da su od ranog djetinjstva odgajani obavljajući različite zadaće poljodjelstva, oni su daleko više iskusni u takvim pitanjima od poljoprivrednika bilo kojeg drugog naroda; od cijelog čovječanstva stekli su najtočnije znanje o prirodi tla, korištenju vode u navodnjavanju, vremenu sjetve i žetve, i žetvi usjeva općenito, neke pojedinosti koje su naučili iz opažanja svojih predaka i škole vlastitog iskustva. I ono što je rečeno vrijedi jednako dobro za pastire, koji dobivaju brigu o životinjama od svojih otaca po zakonu nasljeđivanja, i slijede pastirski život tijekom svih dana svog postojanja. Primili su, istina, mnogo od svojih predaka o najboljoj brizi i hranjenju životinja za ispašu, ali za to ne dodaju malo, zbog svojega interesa u takvim stvarima; a naj začuđujuća je činjenica da, zbog njihove neobične primjene takvih stvari, ljudi koji su zaduženi za perad i guske, osim što ih proizvode na prirodan način poznat cijelom čovječanstvu, podižu ih vlastitim rukama, …; jer ne koriste ptice za izlijeganje jaja, već ih umjetno djelujući svojim vlastitom pameću i vještinom na zapanjujuće načine nadilaze radnje prirode.
Nadalje, može se vidjeti da su obrti među Egipćanima vrlo marljivo obrađeni i dovedeni u njihov pravilan razvoj; jer su oni jedini ljudi u kojime je svim obrtnicima zabranjeno da slijede bilo koje drugo zanimanje ili da pripadaju bilo kojoj drugoj klasi građana nego onima propisanim zakonima i prenesenim njihovim roditeljima, … zbog čega ništa ne ometa njihov rad. … Među Egipćanima, ako bilo koji obrtnik sudjeluje u javnim poslovima ili nastaviti nekoliko zanata, on je teško kažnjen.
Diodor Sicilski, Knjižnica povijesti, I.74.
Židovsko društvo – prodaja Josipa u ropstvo
… Kako podignu svoje oči, opaze povorku Jišmaelaca gdje dolazi iz Gileada. Deve su im nosile mirodije, balzam i mirisavu smolu da ih preprodaju u Egipat. Tada reče Juda svojoj braći: „Što ćemo postići ako ubijemo svog brata a krv njegovu sakrijemo? Hadje da ga prodamo Jišmaelcima; ali ne dižimo na nj ruke. Ta on je naš brat, naše meso.“ Braća ga poslušaju. Uto naiđu ljudi, midjanski trgovci. Braća izvuku Josipa iz čartnje i prodaju ga za dvedeset srebrnika Jišmaelcima, a oni Josipa dovedu u Egipat.
Biblija, Postanak, 3725-28.
