Pogledaj kratki video zapis o temi koja se obrađuje u nastavnoj jedinici

Pogledaj dodatne fotografije s potpisima i izvorima koje još detaljnije pojašnjavaju nastavne sadržaje

Model mesnice

(London: Britanski muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)

Maketa staroegipatskog imanja

(Kairo: Egipatski muzej.)

Izvori

Opis egipatske zemlje

5. …Egipat je sve donde dokle Grci dolaze svojim brodovljem za Egipćane moru oteta zemlja i dar rijeke, te da su i krajevi iznad toga jezera što se protežu još tri dana plovidbe, iako o njima ništa slično nisu govorili, isto takva zemlja. Priroda je egipatske zemlje ovakva: ako joj se približavaš s mora i još si dan puta udaljen od kopna, pa ako spustiš u more olovni uteg, podići ćeš mulj i to s dubine od jedanaest hvati. To je dokaz da rijeka sve dotle nanosi zemlju.

6. Nadalje, uz obalu mora sam Egipat ima šezdeset shena u dužini, ako ustvrdimo da se Egipat proteže od Plintinskog zaljeva sve do Serbonidskog jezera, uz koje leže Kasijska brda: odavde, dakle, ima šezdeset shena. Oni ljudi koji raspolažu s malo zemlje mjere svoj kraj u hvatima, oni koji imaju malo više – u stadijima, koji imaju mnogo – u parasangama, a koji njome i odviše obiluju – u shenima. Parasanga vrijedi trideset stadija, a svaki shen, što je egipatska mjera, šezdeset stadija. Tako bi Egipat uz obalu mora imao tri tisuće šest stotina stadija.

7. Odavde pa do Heliopola u unutrašnjosti Egipat je širok, sav ravan, bogat vodom i blatom. Put od mora prema gore do Heliopola svojom je dužinom…. tisuću petsto stadija…

8. Od Helipola nadalje Egipat je uzak. Naime, tu se s jedne strane protežu Arabljanske planine koje se pružaju od sjevera prema jugu i jugozapadu i sežu dolje sve do mora koje se naziva Crvenim, a u njima su kamenolomi iz kojih je dobiveno kamenje za gradnju piramida u Memfisu. Upravo na tom mjestu planine završavaju i skreću smjerom koji sam naveo; ondje gdje su najšire, kako sam čuo, dva mjeseca traje put od istoka prema zapadu, a na njihovom istočnom rubu rastu biljke iz kojih se dobiva tamjan. Ove su planine takve, a prema Libiji uzdiže se druga egipatska planina, sva kamenita, na kojoj se nalaze piramide, a ona je prekrivena pijeskom i proteže se jednako kao i Arabljanske u smjeru prema jugu. Stoga, od Heliopola dalje nema više mnogo prostranstava koja bi pripadala Egiptu, već je u dužini od četrnaest dana plovidbe uzvodno Egipat uzak. Između navedenih planina zemlje je ravničarska, a ondje gdje je najuža činilo mi se da nema više od dvije stotine stadija od Arabljanskih planina do onih koje se zovu Libijskima. Ali nakon toga mjesta dalje Egipat se ponovo širi.

9. Takva je priroda ove zemlje, a od Heliopola do Tebe plovidba uzvodno traje devet dana, te put iznosi četiri tisuće osam stotina i šezdeset stadija, što je osamdeset i jedan shen.…A od Tebe do grada po imenu Elefantina ima tisuću i osam stotina stadija.

12. …u Egiptu jedino na brdima iznad Memfisa ima pijeska, a Egipat nije po svojem tlu nalik niti susjednoj Arabiji niti Libiji, pa ni Siriji…, već mu je tlo crno i ispucano, tako da se sastoji od blata i mulja što ih je nanijela rijeka iz Etiopije. U Libiji je, znamo zemlja više crvena i pjeskovita, a u Arabiji i Siriji sadržava više gline i krševitija je.
Herodot, Povijest II.5–9, 12.

Kad god raste, Nil ne preplavljuje samo Deltu nego mjestimično i navedena područja Libije i Arabije, i to u dužini od dva dana puta u jednom i drugom smjeru, katkada još i više a katkada manje. O prirodi ove rijeke nisam uspio saznati ništa niti od svećenika niti bilo od koga drugoga. Volio bih da sam od njih saznao zašto Nil raste i nadolazi tokom sto dana započevši od ljetnog suncostaja, a kad dosegne tolik broj tih dana, zašto se povlači natrag, a snaga mu toka opada tako da cijelu zimu ima trajno nizak vodostaj sve do slijedećeg ljetnog suncostaja.
Herodot, Povijest II.19.

Opis Mezopotamije

Asirska zemlja ne obiluje kišom, ali ona hrani korijenje žita. Usjevi sazrijevaju zalijevani vodom iz rijeke i žito donosi rod, ali ne onako kako se to događa u Egiptu gdje rijeka sama natapa oranice, već se voda za zalijevanje prenosi ručno ili s pomoću sisaljki. A cijelo je babilonsko područje, poput egipatskoga, ispresijecano kanalima; najveći kanal je plovan, okrenut je prema zimskom suncu i vodi od Eufrata do druge rijeke, do Tigrisa, na kojem leži grad Nin (Niniva, o. a.). Od svih krajeva koji su nama poznati ovaj je daleko najbolji po tome koliki su prinosi Demetrinih plodova (naziv kojim su stari Grci nazivali žito, o. a.). Još od davnina nisu ni pokušavali ovamo prenijeti druge biljke, smokvu, vinovu lozu ili maslinu. No Demetrini plodovi ovdje tako dobro rađaju da su prinosi sve u svemu dvjestostruki, a u najboljim godinama čak i tristostruki. Tu listovi pšenice i ječma lako dosižu širinu od četiri prsta. Premda mi je dobro poznato koliko velike porastu stabljike prosa i sezama, to neću ni spominjati, jer mi je jasno da oni koji nisu posjetili babilonsku zemlju već i ovo što sam kazao o plodovima smatraju sasvim nevjerojatnim. Ne upotrebljavaju uopće ulje od masline nego ga dobivaju od sezama. A u cijeloj im dolini rastu palme, od kojih većina nosi plodove, a iz njih dobivaju i hranu, i vino, i med; palme uzgajaju poput smokava, te – između ostalog – plod onih palmi koje Grci nazivaju muškima vežu za palme na kojima rađaju datulje da bi kukci šiškari ušli u njih i pridonijeli njihovu zrenju i da plod ne bi otpao: naime, muške palme nose, kao i divlje smokve, šiškare u svojem plodu.
Herodot, Povijest I.193.