Dva ranosrednjovjekovna primjera davanja, odnosno primanja prisege vjernosti

Anglosaska prisega

Tako će se davati prisega vjernosti. Ispred Gospodina čija je kuća svetište, Ja ću XY [ime vazala] biti iskren i vjeran, i voljet ću sve što on voli i klonit ću se svega čega se i on kloni. Sve to u skladu s Božjim zakonima i sukladno poretku svijeta. Niti ću ikada, bilo htjenjem ili uistinu, bilo riječju ili djelom, učiniti išta što mu nije drago, no pod uvjetom da se on o meni skrbi kao što to dolikuje. A ja ću učiniti sve kako je u našem ugovoru zabilježeno u trenutku kada sam se predao njemu i njegovoj volji.

Prihvaćanje prisege (7. stoljeće)

Pravedno je da oni koji nam ponude nepovrijeđenu vjernost budu zaštićeni našom pomoći. I budući je takav jedan od naših zakletnika, milošću Božjom, došao u naš dvor s oružjem i položio zakletvu vjernosti i povjerenja u naše ruke, odlučismo narediti i zapovjediti da u buduće taj i taj [ime vazala] gore spomenuti bude ubrajan u povjerljive. I ako bi tko poželio ubiti, neka zna da će biti proglašen krivim i globljen sa 600 šilinga.