Trgovina s Morlacima

Trgovina, koju je Dalmacija vodila s Morlacima (dalmatinskim Vlasima) i drugim osmanskim podanicima, bila je važna, potrebna i korisna. Neki smatraju da bi stanovnici Dalmacije umrli od gladi da je trgovina s Morlacima prestala, jer im je stalno osiguravala nabavke žita, sira, mesa i vune. Iz dalmatinskim gradova su Morlaci izvozili sol, slanu ribu, začine, šećer, bijeli vosak i drugu robu, koja je onom narodu potrebna za život i da bi se mogao bijedno održavati; na taj način ostaju Dalmatincima i živež i novac.

O osmanskoj trgovini robljem

O osmanskoj trgovini robljem govori slijedeći zapis: Sultan sa svojim robovima postupa ovako: starije proda za obrađivanje zemlje, mlađe pošalje na neko mjesto da tamo nauče neke vještine kako bi ih kasnije što korisnije upotrijebio, a neke od njih poučavaju tako kako bi ih odabrali za janjičare. Osmanlije svoje robove izvode na trg kao stada ovaca ili koza. Tu se sastaju trgovci i odredi se cijena. Ako se nekome rob svidio, svuku mu odjeću i izlože ga da ga budući gospodar može pregledati; sve udove mu pregledaju, pipaju, istražuju da nema kakve mane u njegovim zglobovima i udovima. Ako se svidio, odvedu ga za teško robovanje. Ili da bude orač ili pastir. (...)