Julije Klović

Od godine 1524. do bitke na Mohačkom polju 1526. godine je djelovao kao minijaturist na dvoru hrvatsko-ugarskoga kralja Ludovika II. Jagelovića. Nakon toga je ponovo otišao u Italiju i u Rimu postao redovnik, boraveći jedno vrijeme u samostanima u Mantovi i Padovi. Nakon nekog vremena odrekao se redovničkog života, a umro je u Rimu. 

Klovićev je slikarski opus bio vrlo raznovrstan i brojan. Klović je najvjerojatnije autor niza minijatura u misalu čazmanskog prepošta Jurja od Topuskog i zagrebačkog biskupa Šimuna Erdödy-ja. Jedan od njegovih najljepših radova koji prikazuje Majku Božju čuva se u New Yorku u Sjedinjenim Američkim Državama. Druga poznata djela čuvaju se u brojnim znamenitim muzejima i galerijama dijem Europe i Svijeta. Inače su Klovića još za njegovog života smatrali najvećim minijaturistom, a njegove su crteže reproducirali brojni grafičari, a u krug njegovih prijatelja je ušao znameniti slikar El Greco koji ga je portretirao. Suvremenik Vasari Klovića je prozvao „malim i novim Michelangelom“. Klović je svoje uzore prije svega tražio u likovnim ostvarenjima Michelangela i Rafaela prenoseći njihove monumentalne kompozicije u sitan format svojih minijatura.

Antun Vrančić

Rođen je u Šibeniku 1504., a umro u Prešovu 1573. godine. Školovao se u Šibeniku, Padovi, Beču i Krakovu. Bio je tajnik kralja Ivana Zapolje, a od 1549. je u službi Habsburgovaca. Obnašao je dužnosti pečuškog biskupa, egerskog biskupa i ostrogonskog nadbiskupa te primasa Ugarsko-Hrvatskog Kraljevstva. Potkraj života bio je predviđen i za čast kardinala. Bio je pjesnik, arheolog i biograf, a godinu dana prije smrti je bio izabran za kraljeva namjesnika u Ugarskoj. Pisao je na hrvatskom i latinskom jeziku. Njegova sabrana djela je objavila Mađarska akademija znanosti u dvanaest knjiga.

Oživjela Hrvatska Pavla Rittera Vitezovića

Senjanin Pavao Ritter Vitezović je tvorac brojnih književnih djela. U Zagrebu je imao tiskaru, a bavio se i crtanjem karata. Njegova najpoznatija knjiga je Oživjela Hrvatska, objavljena 1700. u Zagrebu, godinu dana nakon potpisivanja Karlovačkoga mira. U njoj je promicao ideju o jedinstvu svih hrvatskih zemalja u okviru Habsburškog Carstva.