Prijedlozi za poboljšanje gospodarskog života na selu krajem 18. stoljeća

„Isusovac Josip Keresturi je krajem 18. stoljeća predložio poboljšanje gospodarstva na selu: „Kakvo je onda čudo što rogata marva stalno izgleda mala i slabe vrijednosti, uvijek je izgladnjela, mršava i jadna? Da se nađe lijek, trebalo bi, prvo, zajedničke pašnjake gotovo svuda podijeliti među sela i odvojiti tako da svako selo ima svoj pašnjak. Drugo, opominjući, pa i primjenjujući strože mjere prisilit općine da svoje pašnjake očiste od trnja i nekorisnog grmlja, a bare da isuše pomoću potrebnih jaraka. Treće pak, mogli bi polako, čestim nagovaranjem uvesti sa se zajednički pašnjak podijeli na pojedina domaćinstva, a svaka kuća da svoj dio zasije korisnim biljem, na primjer djetelinom, Dosljedno tome živina neka se zimi i ljeti hrani kod kuće u staji. O, kolike koristi! Tako će svatko imati daleko više, daleko bolje i daleko ljepše stoke, proizvodit će daleko više mlijeka, maslaca i sira, dobit će daleko više najboljeg gnoja, a stočne bolesti zauvijek će prestati. Neka župnici čitaju gospodarske knjige, neka se više uvjeravaju u njihovu istinitost, neka prihvaćaju način kojim će se ove korisne stvari uvesti i nastaviti usađujući ga polako narodu. Svu moguću brigu i nastojanje trebalo bi posvetiti tome da se po čitavom Međimurju, koliko se to god može, sade dudovi. Nijedna, pa ni najsiromašnija kuća ne bi smjela biti koja ne bi imala barem deset zasađenih dudova. To bi trebalo provesti opominjanjem, poticajem, pohvalama, nagradama, a katkad i karanjem. To bi trebala biti stvar na koju župnici moraju neprestano narod javno i privatno upućivati, primjerom pokazivati i pohvalama poticati, naročito u brežnim dijelovima gdje je narod jako siromašan.“

„Tri stara opisa Međimurja“, Međimurje: časopis za društvena pitanja i kulturu, br. 3 (1982): 121-133.

Koji se to prijedlozi, u izvoru, spominju za poboljšanje gospodarskog života?