Utjecaji ideja prosvjetiteljstva na hrvatske prostore
Sukob starog i novog u hrvatskoj književnosti 18. stoljeća
Matija Antun Relković: Satir iliti divji čovik
„Kada Turke cilo otiraste,
Slavoniju opet posidoste,
sve ododnda ona se upravlja
i na novi običaj postavlja.
Al se evo postavit ne može
Teška kvara! Slava tebi, Bože!
Jer Slavonac ne da svoje dice,
da se idu učiti A, B, C,
nego ima običaj ovaki:
kad mu rekneš, odgovori svaki:
'Ni moj otac nije znao štiti,
al je mogo malo bolje piti;
naši stari nisu pisat znali,
al su bolje neg mi sastajali',
O Slavonče! ti se vrlo varaš,
kojigod mi tako odgovaraš.“
(Reljković, Matija Antun. Satir iliti divji čovik, prir. Josip Bratulić. Vinkovci, 1996.: 26)
O čemu govori ovaj dio iz djela Satir iliti divlji čovik? Koji su to novi običaji?
Mateša Antun Kuhačević: Narikovanje staroga Senja vrh mladoga Senja po vili Slovinjkinji
„Na mestu je Senj grad, gdi su njeg'va dila?
Kâ su od poštenja svemu gradu bila.
Gdi ljubav bratinska, vez dobra svakoga
Kâ slaže i miri z bogatim uboga?
Gdi je nošnja gradska, gdi prvanje ruho,
Koje veselilo i oko i uho?
Gdi poštena kola i prez truha tanci,
Veselje, pivanje i od mira danci?
Gdi stara pravica, lik bolnu človiku,
Gdi slog i jedinstvo po krvi i mliku?
Gdi slavno oružje, zastave, barjaci,
Vojvode, glavari, od boja junaci?
Gdi najzad lipi glas, s kim Senjane zvahu,
Da njih za sokole posvuda držahu?
Niš toga nij' vidit, sve se prikopiti,
Slava i čast senjska pod noge se hiti.“
(Magdić, Mile. Život i djela Senjanina Mateše Ant. pl. Kuhačevića, hrvatskoga pjesnika XVIII. vieka. Senj, 1878.: 97-98.)
Uz pomoć interneta istraži povijest grada Senja u 18. stoljeću.
Stanje jedne seoske pravoslavne crkve 1786. godine
Kakvo je bilo stanje jedne pravoslavne crkve vidljivo je u izvještaju protopopa plavšinačkog Teodora Pavkovića iz 1786. godine:
„Parohijska crkva u Plavšincima, hram sv. i pravednog Lazara. Crkva, sagrađena od drveta, u dobrom je stanju. Krov na njoj je u redu, ali parohijani su ovog ljeta dasku iscijepali i dovezli k crkvi. Crkva kao i u oltaru antimins i druge tvari sa odeždama čuvaju se u čistoći. Paroh nema u crkvi sv. mira. Porta oko crkve je ograđena. Četiri određena parohijalna protokola narod dobro vodi. Ostala opšta groblja po parohiji uredno su ograđena. Crkvu je osvetio blaženopočivši gospodin episkop Filipović. Paroh dobro uči narod, koji dolazi u crkvu, hrišćansku nauku. Ova crkva ima jednu dobru kuću gdje živi paroh, štalu za konje, štagalj za sijeno, komoru za svoje naturalije, kolnicu za kola, svinjac za svinje, i to sve pod jednim krovom, jedan ambar za njegovo žito, oko kuće dva jutra crkvene zemlje, livada crkvena, što sve paroh besplatno uživa. Kod crkve ima još jedna kuća za narod koji dolazi crkvi.“
Izvještaj prote Teodora Pavkovića za 1786, arhiv parohije.
O čemu svjedoči ovaj izvor? Kojoj je vjeroispovijesti pripadala većina Hrvata u 18. stoljeću?
