Kina
Zanimljivosti
Od početka prodora europskih sila u Kinu tijekom Opijumskih ratova te daljnjih stalnih kompromis i gubitaka na koje je Kina morala pristajati do sredine 20. stoljeća, u Kini se za ovo razdoblje od oko 100 godina uvriježio termin „stoljeće poniženja“.
Tijekom ustanka Boksera strana vojska je ušla i u Zabranjeni grad u Pekingu te su otuđile brojna blaga i znamenitosti koje su se zatim našle u Europi, posebice u muzejima Londona i Pariza.
Krajem 19. stoljeća Kina je Carstvo s oko 395,918,000 stanovnika. Glavni grad zemlje je još od 1644. Peking.
„Škole u Kini uglavnom drže privatna gospoda. Vlada osigurava samo za napredne učenjake. Ali, budući da je kvalifikacija za ured [javnu službu] obrazovanje, a put prema učenom razlikovanju i javnim počastima počiva na natjecateljskim ispitima, ohrabrenje koje Vlada pruža obrazovanju i učenju, može se procijeniti samo onim žudnim traženjem znanja koji su zajednički svim društvenim slojevima i strahopoštovanjem koje učenjaci i stipendije nose. Stoga, nije strano da se škole mogu svugdje pronaći, u malim zaselcima, kao i u velikim gradovima, iako Vlada ne određuje nikakva sredstva za uspostavljanje javnih škola; i iako nije poznato nešto kao „obavezno obrazovanje“, postoji općenita želja, čak i među siromašnijim slojevima, da daju svojoj djeci „malo školovanja“. (…) Ravnatelj u Kini mora biti apsolutist. On je monarh svega što nadgleda (…). Školarina u Kini varira ovisno o sposobnosti i reputaciji učitelja, od dva dolara do dvadeset dolara godišnje. Također ovisi i o starosti i napredovanju učenika. Što je stariji, to mora više platiti. (…) Onaj koji podučava 30 ili 40 dječaka s prosječnom školarinom od 4 dolara, dobro prolazi u Kini; za isti taj novac može kupiti pet ili šest puta više namirnica ili odjeće nego u Americi.
Škola se obično otvara oko tri tjedna nakon Nove Godine i traje sve do sredine 12. mjeseca, sa samo nekoliko praznika. (…) Tijekom novogodišnjeg festivala, dobije se mjesec dana za zabavu i odmor. Za razliku od dječaka i djevojčica u Americi, kineski učenici nemaju subote kao praznike i nedjelje kao dane za odmor. Škola traje dnevno od 6 do 10 ujutro, nakon čega svi idu doma na doručak. U 11 sati se svi ponovo okupe. U 1 poslije podne učenici dobiju sat vremena odmora za ručak. Od 2 do 4 se održava popodnevna sesija. Ovo je, naravno, samo okvirno, jer ni jedan učitelj nije obvezan određenom regulacijom. Ima slobodu odrediti svoje sate kako želi. U 16 sati škola se zatvara za taj dan. Škole se održavaju ili u prviatnim kućama ili u dvoranama hramova. Hramovi predaka koji sadrže pločice umrlih predaka, obično se odabiru za škole jer nisu od druge koristi i jer su više-manje zabačeni i obično su prostrani. (…) Učenici su obično istog spola, jer djevojčice rijetko pohađaju škole koje nisu unutar obitelji, a ako ih i pohađaju, onda imaju uglavnom 11 ili 12 godina. (…) Učenici se obično dobro ponašaju. Ako ne, onda je štap od ratana odmah dolazio u uporabu.“
Dio iz teksta „Kada sam išao u školu u Kinu 1880.“ (Autor: Yan Phou Lee („When I Went to School in China, 1880“). Izvor: Internet East Asian History Sourcebook Prijevod: Šimetin Šegvić)
Kako je izgledalo školovanje u Kini pred kraj 19. stoljeća? Zašto je bilo važno obrazovati se? Koji je položaj osnovnog školovanja u Kini pred kraj 19. stoljeća? Kakvo je mjesto obrazovanje imalo u društvo? Opiši tipični dan u kineskoj školi oko 1880. godine.
Nanjing ulica u Šangaju
Pogledaj kako je izgledala Nanjing ulica u Šangaju, i danas jedna od glavnih ulica tog grada. Što sve uočavaš, koje narode primjećuješ?
