O Austro-ugarskoj nagodbi iz emisije TV kalendar

Poslušaj himnu Austro-Ugarske Gott erhalte Franz den Kaiser („Bože čuvaj cara Franju“)

Izvještaj o krunidbi Franje Josipa I. i Elizabete u Budimu 8. lipnja 1867. u hrvatskim novinama

„Krunitba Njih. Veličanstvah. Ugarska klikuje. Izpunjena je najživlja želja naroda. Nj. Veličanstvo, kralj, sa previšnjom Svojom suprugom, krunisalo se je krunom sv. Stiepana i tako posvetilo čvèrstu svezu, koja vladara veže sa narodi. (...) Oduševljene gomile naroda prolaze ulicami posestrimskih gradovah, koje se i danas još urešuju narodnimi trobojnicami, cvietjem i slavoluci. Osim zemaljskih bojah ima najviše cèrkvenih i bielo-modrih. Na sve strane vidiš početna pismena Njih. Veličanstvah. Sa strane došla je neizmierna množina stranacah, koj se jednako još dovoze željeznicom sa svih krajevah i parobrodom. Preko 80.000 stranacah dogèrnulo je u Pešt-Budim.“

Izvještaj o krunidbi Franje Josipa I. i Elizabete u Budimu 8. lipnja 1867. u hrvatskim novinama. (Narodne novine, 11. lipanj 1867.: 1)

Pogledaj sliku krunidbe i pročitaj ovaj izvor te ta dva izvora poveži i zaključi kakva je bila atmosfera na krunidbi.

Strah od nemađarskih naroda

Činjenica da 1850. godine broj stanovnika koji su govorili mađarski u Ugarskoj nije prelazio 50% dodatno je pojačala strah od nemađarskih naroda. Njih se sprječavalo u pokušajima bilo kakvog izdvajanja etnički definiranog teritorija. Hrvatsko-ugarska nagodba djelovala je stoga kao opasan presedan koji je Hrvatskoj dao autonomiju kakvu bi mogli zatražiti i drugi narodi Ugarske.

Važnost češkog pitanja

Slovenski položaj

Slično češkom pitanju i Slovenci se vraćaju na 1848. godinu i traže bolji položaj u Monarhiji nakon Nagodbe. Naime, slovenske su zemlje, pokrajine Kranjska, Štajerska, Koruška i Gorica spadale u austrijski dio Monarhije, ali su bile razjedinjene. Osim ujedinjenja slovenskih zemalja, slovenski su političari tražili i uvođenje slovenskog jezika kao službenog. Također slično češkoj situaciji, u Koruškoj i Štajerskoj je međutim dominantna bila njemačka elita. Spomenuti spor oko osnivanja razreda na slovenskom jeziku i samostalne slovenske gimnazije 1893. u Celju bio je samo jedan incident nakon kojeg su uslijedile daljnje političke prepirke i velike protunjemačke demonstracije u Ljubljani 1908. godine. Nakon toga postupno slovenski kao jezik podučavanja ulazi u više razrede škole.

Kriza dualizma

Kada je Lueger na izborima izabran za gradonačelnika Beča 1895., vladar Franjo Josip odbijao ga je dvije godine potvrditi, dok konačno nije popustio. U vrijeme Luegera se u gradu Beču dogovaraju velike investicije i grad se dalje modernizira. Radikalniji od njega bio je Georg Schönerer i njegov ekstremno nacionalistički pokret svenjemačkih organizacija. Odbijajući politički katolicizam i podržavajući otvoreno rasni antisemitizam, Schönerer je zagovarao spajanje Austrije i Njemačke. Glavni cilj bila je germanizacija Monarhije, u čemu su isprava sudjelovali i drugi – liberali i socijaldemokrati. Njihov je program bio usmjeren na njemački dio Monarhije, pa je između ostaloga predviđao izdvajanje ne-njemačkih zemalja poput Galicije i Dalmacije iz austrijskog dijela Monarhije. No, ubrzo je radikalizam pangermanskog (svenjemačkog) pokreta i Schönererov govor mržnje prema Židovima odbio Adlera, socijaldemokrate i ostale umjerene političare. Veliki će utjecaj nacionalističke i populističke stranke imati i na mladog Adolfa Hitlera koji 1907. dolazi u Beč.

Francisko-jozefinsko razdoblje

Tijekom kasnog 19. i početkom 20. stoljeća naročito se Beč razvija u multikulturni i višenacionalni centar u kojem djeluju istaknuti intelektualci, umjetnici i znanstvenici, primjerice neurolog Sigmund Freud i psiholog Carl Jung, glazbenici Gustav Mahler i Arnold Schönberg, slikari Gustav Klimt i Oskar Kokoschka, filozof Ludwig Wittgenstein i mnogi drugi. Godine 1913. u Beču će se susresti budući istaknuti sovjetski vođe Staljin i Lav Trocki, dok istovremeno u gradu borave i Adolf Hitler te Josip Broz Tito.