Kratki dokumentarni film o Hrvatskom narodnom preporodu

Posljedica habsburškog apsolutizma

Kao posljedica habsburškog apsolutizma nastalo je zbližavanje Hrvata s Mađarima, a Hrvatski je sabor 1790. godine zaključio da će hrvatske i slavonske županije djelovati po nalozima ugarske vlade tj. Ugarskog namjesničkog vijeća sve dok se čitavo Hrvatsko kraljevstvo ne oslobodi od vlasti Venecije i Osmanlija. Tako je pred opasnošću od habsburškog apsolutizma hrvatsko plemstvo izvršnu vlast dalo Mađarima, što se kasnije pokazalo pogrešnim.

Pogledaj kratki prilog o grofu Janku Draškoviću

Hrvatski sabor 1847. godine

Hrvatski narodni preporod u Dalmaciji i Istri

Dio pojedinaca nositelja narodnog preporoda u Dalmaciji školovao se i u Italiji te su se već i tamo susreli s idejom risorgimenta, razvoja građanskog društva te preporodnim idejama općenito, što je dalje utjecalo i na njihovu misao o preporodu prenesenu na hrvatsku situaciju u Dalmaciji.

Hrvatski narodni preporod u Bunjevaca i Šokaca

Hrvati Bunjevci su se iz svoje daleke prapostojbine na dinarskom području počeli doseljavati u Bačku vjerojatno početkom osmanske vladavine, no u većem su se broju doseljavali u međuriječje Dunava i Tise između 1606. i 1620. godine, dok je posljednja velika skupina bunjevačkog stanovništva doselila u trokut Baja-Sombor-Subotica oko 1687. godine.

Hrvatska u razdoblju neoapsolutizma

O Oktroiranom ustavu 1849. iz emisije TV kalendar

O Bachovom apsolutizmu iz emisije TV kalendar

Austroslavizam

U Hrvatskoj je ideja austroslavizma naročito snažna za vrijeme revolucije 1848./1849., kada su slavenski narodi habsburške Monarhije tržili preustroj Monarhije u federativnu državu slobodnih naroda. Ipak, ubrzo će se pokazati da nadanja neće pasti na plodno tlo kod mladog vladara Franje Josipa I., kojem će događaji iz 1848./1849. i mogućnost raspada Habsburške Monarhije ostati u snažnom sjećanju gotovo do kraja vladavine.

Prvi moderni popis stanovništva

U listopadu 1857. obavljen je prvi moderni popis stanovništva u Habsburškoj Monarhiji. U civilnoj Hrvatskoj i Slavoniji bilo je 865.009, a u Hrvatsko­slavonskoj vojnoj krajini 675.817 stanovnika.

Industrijski pogoni

Tijekom pedesetih godina 19. stoljeća otvoreni su neki industrijski pogoni: parne pilane (Prezid kod Čabra, Crni Lug kraj Delnica), paromlini (Korođ kod Vukovara, Ivanec, Čakovec), tvornice šibica (Osijek), šećerane (Čakovec), tvornice duhana (Varaždin) i dr. U Rijeci je 1851. godine počela raditi gradska plinara. U Varaždinu, Osijeku, Rijeci, Karlovcu i Zagrebu radile su tiskare. 

Janko Kamauf (1801.-1874.). Odvjetnik i političar, prvi gradonačelnik grada Zagreba

Janko Kamauf (1801.-1874.)

Obnova ustavnog stanja

Hrvatski sabor 1861. godine

Sabor se sastojao od 199 izabranih zastupnika i 30 virilista (banski pozvanici, katolički i pravoslavni velikodostojnici, veliki župani i drugi visoki činovnici te pripadnici aristokracije). Na Saboru 1861. je obavljena tradicionalna svečana instalacija bana Šokčevića. Tim je činom Franjo Josip priznao autonomiju Hrvatske i Slavonije. Na zasjedanju ovog sabora doneseni su još brojni zaključci koje vladar nije sankcionirao: ukidanje Vojne krajine i njezino pripojenje civilnoj Hrvatskoj te vlasništvo nad imovinom, tražio se potom i zakon koji bi potvrdio hrvatski jezik kao službeni (nakon dulje rasprave, narodni jezik je nazvan „jugoslavenskim“, ali će ga Mažuranić u konačnoj verziji dokumenta preimenovati u hrvatski) jer ranija vladareva odluka o vraćanju hrvatskoj jezika u upravu i školstvo nije bila na razini zakona. Također, pripremljen je i zakonski članak o uređenju županija, gradskih i seoskih općina te osnivanju najvišeg suda i dvorske kancelarije. Značajni u bili i zaključci koji se tiču kulture i školstva: postavljeni su temelji za osnivanje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (tada nazvane Akademija znanosti), sveučilišta i kazališta, Narodnog muzeja te raznih škola. Iako ovi zakonski članci nisu potvrđeni, oni su postavili temelje za stvaranje moderne Hrvatske.

Razvoj političkih stranaka u Hrvatskoj u drugoj polovici 19. stoljeća

Najviše su to zamjerali narodnjacima, koje je zbog toga nazvao sužnjima, odnosno slavoserbima (slavoserb = lat. sclavus + servus = sužanj, rob). Protivili su se, naravno, i dualističkom uređenju Habsburške Monarhije. Pogrdni naziv stekliš (stekli pes = bijesan pas) koji su im isprva protivnici dodijelili zbog oštrih i fanatničnih polemika, Starčević je prihvatio i vješto prisvojio.

Zabavno-dokumentarna emisija Hrvatski velikani (autor: Robert Knjaz): Ante Starčević

Hrvatsko-ugarska nagodba

O krunidbi Franje Josipa I. za ugarsko-hrvatskog kralja

Zanimljivosti

Vladar je poslao otpis Hrvatskom saboru u kojem je tražio da konačno uredi pitanje odnosa Hrvatske prema Ugarskoj. Pitanje Dalmacije je opet, za vladara, ovisilo o konačnom rješenju ovog odnosa. Također, tražio je i da se sastavi zastupstvo Hrvatskog sabora u Ugarskom saboru koje će sudjelovati na njegovoj krunidbi.

Sklapanjem Hrvatsko-ugarske nagodbe Hrvatska je dobila poseban položaj u Dvojnoj Monarhiji koji nije imala ni jedna druga zemlja u austrijskom ili ugarskom dijelu Monarhije. Ipak, taj zaseban položaj je bila ograničena pokrajinska autonomija s nekim elementima državnosti koju je u potpunosti nadzirala mađarska vlada. Stoga u cjelini Hrvatsko-ugarska nagodba nije bila povoljno rješenje.

O Hrvatsko-ugarskoj nagodbi iz emisije TV kalendar

Stanje u Hrvatskoj nakon sklapanja Hrvatsko-ugarske nagodbe

Zemaljska vlada se sastojala od sljedećih odjela: Odjel za unutrašnje poslove i poslove zemaljskog proračuna, Odjel za pravosuđe i Odjel za bogoštovlje i nastavu. Dodatni Odjel za narodno gospodarstvo osnovan je tek 1914. godine.

Stvaranje hrvatskog građanskog društva: banovanje Ivana Mažuranića (1873. – 1880.)

Mažuranić tijekom većeg dijela svog banovanja nije imao pravu oporbu. Dio narodnjaka se razočaran neuspjehom revizije Nagodbe koja nije donijela bitne promjene zajedno s biskupom Strossmayerom privremeno povukao. Djelatnost pravaša je pak nakon Rakovičke bune zabranjena. Stranka prava tek će se 1878. obnoviti.

Zabavno-dokumentarna emisija Hrvatski velikani (autor: Robert Knjaz): ban Ivan Mažuranić i Ivana Brlić-Mažuranić

Zanimljivosti

U Mažuranićevo vrijeme su, pospješene reformama, osnovane i brojne nove institucije ili kulturna društva. Uz spomenuti Zavod za umobolne, to su primjerice Gospodarsko učilište, Kazneni zavod, Narodni muzej, Zemaljski statistički ured, itd. Matica ilirska promijenila je naziv u Matica hrvatska (1874.) a osnovano je i društvo „Hrvatski sokol“ s glavnim zadatkom promoviranja tjelovježbe. Jačanje središnjih institucija trebalo je predstavljati bitan poticaj u izgradnji hrvatske državnosti i nacije.

Nakon što je proglašena austrougarska okupacije Bosne i Hercegovine 1878., sve su jači bili zahtjevi priključenja tog teritorija Hrvatskoj. Budući da je Bosna i Hercegovina prema međunarodnom pravu bila i dalje službeno pokrajina Osmanskog Carstva, a da je prevladavalo mišljenje da bi pripojenje izazvalo veliki poremećaj dualističkog sustava i ojačalo hrvatski (slavenski) položaj u Monarhiji, do toga nije moglo doći.

Protumađarske demonstracije i nemiri 1883. godine

Nedugo nakon što je Antal Dávid imenovan za voditelja Financijskog ravnateljstva u Zagrebu 1879. povećan je i porez koji je išao u zajedničku blagajnu. U lipnju 1880. potom je s radom u Zagrebu krenuo besplatan tečaj mađarskog jezika za financijske službenike. Budući da je otvoren na osnovi okružnice koju je poslao Dávid, tečaj je nazivan Davidova škola. Taj čin protumačen je kao prisilna mađarizacija Hrvatske. Od samog donošenja Nagodbe ugarska vlada prelazila je preko činjenice da je službeni jezik tzv. „zajedničkih poslova“ u Hrvatskoj trebao biti hrvatski, a ne mađarski. Na naredbu Dávida su u noći između 6. i 7. kolovoza 1883. na zgradu Financijskog ravnateljstva u Zagrebu izvješeni dvojezični mađarski i hrvatski grbovi. Bio je to još jedan izravan prekršaj Nagodbe prema kojoj su bili predviđeni grbovi na hrvatskom jeziku. Došlo je do demonstracija u Zagrebu tijekom kojih je ranjeno je 20-30 osoba, dok je dvadesetogodišnji stolarski pomoćnik Luka Stiplošek umro od posljedica udarca u sukobu s jednim časnikom.. Grbovi su nasilno skinuti. Nemiri nisu izbili samo u Zagrebu, nego i u drugim hrvatskim gradovima i trajali su puna dva mjeseca.

Vladavina bana Khuen-Héderváryja

Ban Khuen-Héderváry utvrdio je svoju vlast dodatno uz pomoć političkih pritisaka i prijevara koje su mu već 1884. na izborima donijele saborsku većinu, a na novim izborima 1887. još jasniju pobjedu. Iskoristio je nacionalne, političke i društvene sukobe te oko sebe okupio različite tabore – unioniste, slavonske veleposjednike, razne karijeriste i srpske političare koji su svi u njemu vidjeli moćnog zaštitnika preko kojeg mogu ostvariti svoje ciljeve.

Izmijenjen je i saborski poslovnik da bi pogodovao banu, a isto je učinjeno i s izbornim zakonom po kojemu je 1888. tek 2% stanovnika (imućne elite) u Hrvatskoj i Slavoniji imalo pravo glasa.

Khuen-Héderváry je podupirao i regionalizam, prije svega „slavonstvo“. Ban je pragmatično pogodovao slavonskim veleposjednicima i aristokracijom s kojima je bio dobro povezan, što je u političkom smislu shvaćano kao poticanje separatizma, ali je ujedno značilo i modernizaciju i gospodarski razvoj Slavonije i Srijema.

Reorganizacijom je ustrojeno osam županija: Ličko-krbavska (sa središtem u Gospiću), Modruško-riječka (sjedište u Ogulinu), Zagrebačka, Varaždinska, Bjelovar­sko-križevačka (sjedište u Bjelovaru), Požeška, Virovitička (sjedište u Osijeku) i Srijemska (sjedište u Vukovaru). Novost je bila i podjela samih županija na upravne kotare (ukupno 66), a ne kao dotad na podžupanije.

Dok je Hrvatska 1870. za svjetskim prosjekom zaostajala 31% a hrvatski bruto domaći proizvod dostizao tek 30% onoga u zapadnoj Europi, 1913. hrvatsko gospodarstvo zaostaje tek 9% a bruto domaći proizvod doseže 39% onoga u zapadnoj Europi.

Najpoznatiji eksces dogodio se 1885. u Hrvatskom saboru tijekom rasprave o povijesnim dokumentima (tzv. Komorski spisi) koje je ban Khuen potajno iz Zemaljskog arhiva u Zagrebu dao premjestiti u Budimpeštu. Nakon što se za to saznalo, pokrenuta je saborska rasprava po tom pitanju. Pravaški zastupnik iz Senja Josip Gržanić izgurao je bana iz sabornice i vjerojatno ga udario čizmom u stražnjicu, što je ostalo poznato kao saborski „vritnjak“. Iako su pravaši očekivali da će osramoćeni ban na taj način odstupiti, dogodilo se upravo suprotno – Khuen-Héderváry iskoristio je incident kako bi neki pravaši bili pritvoreni i kažnjeni. Političke posljedice saborskog incidenta osjećale su se još pola godine kasnije.

Kratko vrijeme se oko grofa Ivana Draškovića okupio uzak sloj građanstva i plemstva u „Središnjoj stranci“ ili „Centrum“ koja se zalagala za „čistoću“ Nagodbe kako bi na taj način dobila podršku bečkog dvora. Stranka je međutim nakon početnih akcija ubrzo nakon izbornog neuspjeha 1887. i ugašena.

Zabavno-dokumentarna emisija Hrvatski velikani (autor: Robert Knjaz): Marija Jurić Zagorka

Koliko je ban Khuen-Héderváry bio omražen svjedoči izraz kuenovština koji se uvriježio kao pogrdni izraz ukupnosti negativnih obilježja vladavine bana. Pojam će koristiti između ostalih i književnik Antun Gustav Matoš, koji Khuena naziva „ruglom banske časti“.