Josip II. ukida samostane koji se nisu bavili obrazovanjem ili znanošću

Iako je u vrijeme Josipa II. u Zagrebačkoj biskupiji osnovano mnogo novih župa, bilo je i po Katoličku crkvu negativnih pojava. Povjesničar Franjo Šanjek je zapisao o odnosu Josipa II. i Crkve:

„Kada je postao carem (1780.), Josip II. je nastavio s reformom crkvenih institucija u zemljama Habsburške Monarhije. Postupno ukida sve muške i ženske redovničke ustanove koje se neposredno nisu bavile školstvom, zdravstvom ili strogo znanstvenom djelatnošću (29. XI. 1781.). Time je pogođeno više od 38.000 redovnika i redovnica u više od 700 samostana i redovničkih zajednica: 300 u germanskim pokrajinama, 140 u Ugarskoj i 260 u slavenskim zemljama. Tako su neki redovi i mnogi samostani u Hrvatskoj zatvoreni, pojedini nakon tisućogodišnje djelatnosti. Najviše su pogođeni benediktinci i pavlini, jedni od graditelja hrvatske pismenosti i kulture, dok su nešto bolje prošli prosjački redovi (dominikanci i franjevci). Od redovničkog patrimonija stvoren je «fond za vjeroispovijest» iz kojega se uzdržavao kler, škole itd., a najveći dio potrošen je u osnivanje novih župa i gradnju crkava.“

Šanjek, Franjo. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. Pregled religiozne povijesti Hrvata (7. – 20. st.). Zagreb, 1991: 303-304. Zašto se Josip II odlučio za reformu crkvenih institucija? U kojem su smjeru išle reforme Josipa II?

Nikola Škrlec Lomnički

Od osobnosti koje su ponajviše utjecale na hrvatski politički i gospodarski sustav krajem 18. stoljeća valja izdvojiti Nikolu Škrleca-Lomničkog (1729. – 1799.). On je na početku svoje karijere obnašao dužnosti bilježnika (1754. – 1758.) i suca (1758. – 1763) pri Kraljevskom sudu u Zagrebu, od 1761. je bio vrhovni zemaljski blagajnik, a od 1763. protonotar Kraljevstva. Protonotar je bio jedan od najviših dužnosnika u Hrvatskoj u vrijeme feudalizma. Protonotarova zadaća je bila sastavljati i ovjeravati odluke banskih organa, čuvati najvažnije kraljevinske dokumente, voditi, ovjeravati saborske zapisnike te čuvati banski i kraljevinski pečat. On se zalagao za reorganizaciju državnog sustava u gospodarstvu i obrazovanju. Političke i ekonomske poglede Nikole Škrleca je u mnogočemu odredila njegova pripadnost slobodnim zidarima (masonima), koji prihvaćaju odredbu slobodnozidarskog ustava po kome su „svi ljudi po prirodi jednaki“. Hrvatski slobodni zidari su prihvaćali su načela „prirodnog prava“ ujedno se boreći za napredak kako su ga oni vidjeli. Škrlec je, kao i većina slobodnih zidara u to vrijeme, bio uvjeren kako će se smišljenim radom postupno napustiti feudalni poredak u Hrvatsko-slavonskom kraljevstvu. Ujedno je smatrao kako će se stvoriti novi i pravedniji društveni poredak u kojem će se vladati na temelju građanskih sloboda i prirodnog prava. Time bi se otvorio ekonomski napredak i postiglo opće blagostanje.

Kada je Marija Terezija 1767. godine osnovala Hrvatsko kraljevsko vijeće, Škrlec je postao je njegov najagilniji član do ukidanja Vijeća 1779. godine. Nikola Škrlec, je od 1773. bio i ravnatelj zagrebačkog školskog okružja (koje je obuhvaćalo Hrvatsku, Slavoniju, Primorje i Rijeku) te je u tome svojstvu utjecao na organizaciju školstva – npr. osnovao je Kraljevsku akademiju s glavnom gimnazijom u Zagrebu kojom je bitno utjecao na razvoj znanosti. Na toj je dužnosti ostao do 1782. godine. Veliki župan Zagrebačke županije je bio od 1782. do 1785. te od nakon smrti Josipa II. pa do 1799. godine. Godine 1785. je postao potpredsjednikom Banskog stola i kraljevim tajnim savjetnikom da bi 1788. postao vijećnikom Ugarskog namjesničkog vijeća. Nikola Škrlec se nije slagao s politikom Josipa II. Autor je više tekstova vezanih uz gospodarstvo i politiku. Škrlec je smatrao da se blagostanje Hrvatske može podići prvenstveno radom na gospodarstvu. No, Škrlec nije samo teorijski razmatrao hrvatsko gospodarstvo već se godinama bavio praktičnim ekonomskim mjerama unapređenja hrvatske ekonomije. On je bio „spiritus movens“ Trgovinsko-gospodarske komisije (formalno ju je vodio Franjo Patačić) Hrvatskog kraljevskog vijeća koja je djelovala od 1769. do 1779. godine. Najintenzivnija djelatnost komisije je bila u prvim godinama djelovanja, kada se posebna pozornost posvetila jačanju trgovine, uređenju cesta, razvitku pčelarstva i svilarstva.