Položaj hrvatskih zemalja na početku 20. stoljeća
Apsolutistički režim bana Pavla Raucha
Veleizdajnički proces
Pred sobom imaš ulomke iz četiriju izvora koji iz raznih perspektiva govore o veleizdajničkim procesima. Pomoću njih rekonstruiraj povijesnu zbilju: Tko sve sudjeluje u tim procesima? Koji su im motivi? Kakva je uloga novina? Kakva je atmosfera? Kako izgleda suđenje? Koja ti se još pitanja nameću u rekonstrukciji događaja?
„Moja gospodo suci, diže se optužba, da se jedan dio, kako on kaže, grčko-istočnog živalja buni protiv domovine i kralja. Dapače je g. drž. odvjetnik proširio svoju misao, pa, smatrajući taj „grčko-istočni živalj“ dijelom hrvatskog naroda, veli, da se je dio hrvatskog naroda uzbunio i pao u veleizdaju. Ja Vam pako kažem, da su narodi konzervativni, dok su sretni. Nema primjera u povijesti, da bi se koji narod bunio iz obijesti. Makar kako to glasilo čudnovato i makar kako to bilo bolno za idealiste, držim, da nema u povijesti nijednog primjera, e bi se koji narod bio bunio iz čisto idealnih motiva. (...)“
„Pa u jednom dielu Ugarske živi srbski narod, te je po svoj prilici i taj bio sporazuman s ovim pokretom, ako se je kanilo stvoriti veliko carstvo srbsko time, da se sve pokrajine, u kojima nastavaju Srbi, odtrgnu od Austo-ugarske monarkije i prisajedine kraljevini Srbiji. Nema sumnje, da su i u tim drugim pokrajinama monarkije, izvan kraljevine Hrvatske i Slavonije, gdje žive Srbi, morale izbijati one opasne pojave, koje inkriminira g. drž. odvjetnik, pa pitam, kako to, da imademo politički proces radi veleizdaje u Zagrebu, a nemamo ga u Dalmaciji, nemamo ga u Bosni, Hercegovini, nemamo ga u Ugarskoj, ne govoreći o Istri i o planinskim zemljama? (...)“
„Slavni sude! Htjeli vi ili ne htjeli eliminirati politiku iz ovoga procesa, to stoji, da je pojam veleizdaje sam po sebi političke naravi, pa je proces politički, jer se radi o političkim stvarima. Kod progona političkih delikata vrijedi načelo oportunizma ne samo kod nas, nego na cijelom svijetu. To nije nikakvi prikor niti prigovor proti državi. Razgledajte sada malo, kako stvar stoji, tko progoni? Progoni drž. odvjetnik; a on je podčinjen posredno glavaru zemlje, dakle upravna oblast odlučuje o progonu.“
Govori branitelja u kaznenoj parnici protiv Adama Pribičevića i petdeset dvojice drugova radi zločinstva veleizdaje (Zagreb: Naklada branitelja, 1909.), 4-5, 6.
O kojem procesu se radi? Na temu odvjetnik temelji svoju obranu?
„O tečaju sudbene rasprave hoću da pređem šutke, jer sam uvjeren da su se čitaoci ovih redaka s tim sigurno upoznali. (...) Svakako u okviru ovih razlaganja, moram iztaknuti da prigodom poznatog Friedjung sudbenog postupka, koji se vodio u Beču, postoji velika razlika između veleizdajničkog srbskog i friedjungovog, jer je koalicija u zajednici s njenim vanjskim pomagačima uspjela oba sudbena postupka strpati u jedan lonac, što se, ali nikako ne može dovesti u sklad.“
„Koalicija je i novinstvo kao reklamu uspjela izkoristiti, kao instrument nagovaranja, što je kod slabo mislećeg obćinstva svakako koristilo. U tu vrstu ljudi su spadali na žalost jedan dio takozvanih državnika na vodećim mjestima, kao i onih u diplomaciji, koji su držali da imadu patent na državničke poglede, a nisu gledali i mislili dalje od nosa. (...)“
„(...) Predmjevam da će se veleizdajnički proces i nakon moje smrti, kada će ovi reci biti objavljeni, još uvijek držati u sjećanju. (...) [U]vidio [sam] da moram veliko srbskoj propagandi stati na put. Da to mogu učiniti, morao sam za to imati dokaza, a osobito da se mreža velikosrbske agitacije prostire kroz cijelu zemlju, a ništa manje na krajeve gđe Srbi stanuju. Koje osobe su kod te propagande imale udjela, nije tako važno, (...). Ova mreža je postojala, te je nevjerojatno bila rafinirana, izgrađena i proširena. To su posvjedočile ne samo pridonešene novine i drugi tiskani dokazi. To su dokazali i zaprisegnuti svjedoci, njih četiri stotine. Međutim, to su bile stvari malog značaja.“
Ulomci iz memoara bana Pavla Raucha. Izvor: Memoari bana Pavla Raucha, ur. Branka Molnar (Zagreb: Zagrebačko arhivističko društvo, 2009.), 85-86, 95.
O kojim procesima sve Pavao Rauch govori? Kako u tome vidi ulogu medija – novina? Koji je njegov stav – kakva opravdanja i objašnjenja nudi?
„Zatim sam otišao na sud, gdje se sada odigrava taj proces protiv Srba. (...) Gola, svijetla prostorija. Zrak je mutan. Malo publike. I tih nekoliko ljudi stišću se jedni uz druge i drže se posve tiho. Plahi su i ne miču se. Naime, publiku ovdje drže vrlo strogo. Žena doktora Hinkovića, glavnoga branitelja, nedavno je razgovarala sa susjedom, odmah je morala otići. U polukrugu sjede suci, krupnih obješenih bakrenih lica, debelih brkova i nestalnih, kao izgubljenih očiju, iz kojih gleda samo posluh. Čudnovat je stalno razdraženi predsjednik, koji izgleda kao netko tko loše spava i ružno sanja. (...). Optuženici su učitelji, popovi, trgovci i sitni činovnici sa sela, gotovo odreda posve siromašni ljudi. Oni tu sjede odano, napola su umorni, a napola im je već pomalo dosadilo (...). Mjesecima su u zatvoru, mjeseci su još pred njima. A onda? Okrivljeni su da su zaslužili vješala. Tako sjede dakle u goloj prostoriji s mutnim svjetlom i iščekuju. (...) Na klupi za novinare nije bilo mjesta, pa su me branitelji pozvali da dođem k njima. To mi je bilo zgodno, jer su mi mogli štošta razjasniti.“
Ulomak iz opisa Veleizdajničkog procesa austrijskog književnika Hermanna Bahra koji se 1909. našao u Zagrebu. (Hermann Bahr, Dalmatinsko putovanje (Zagreb: Grafički zavod Hrvatske, 1991.), 119-120.)
Kako je izgledao proces suđenja i sama sudnica iz perspektive Hermanna Bahra? Što sve uočava?
„(...) stari car imao je averziju prema svim pustolovnim politikama, uvjeren u to da treba održati mir. Kako bi ga se uvjerilo u potrebu za aneksijom, bilo je potrebno stvoriti dokaze o veleizdaji i opasnim nemirima na jugu (...). U tu svrhu je barun Rauch dobio razriješene ruke u Hrvatskoj (...). Zagrebački veleizdajnički proces bio je Rauchovo djelo, pa je i pamflet „Finale“ mladog bosanskog agenta-provokatora Nastića proizveden pod Rauchovim pokroviteljstvom. Izuzetno sam sklon slutnji da su krivotvorine koje su prevarile dr. Friedjunga djelo Rauchovih stvorenja, pa su nakon što su smišljeni u Zagrebu pronašli put do Beograda ili Zemuna te od tamo do Austrijske ambasade i Beča.“
„(...) Atmosfera tijekom čitavog suđenja bila je neizrecivo gadna; ali iz toga sam naučio lekcije za cijeli moj život. Nikada na svijetu ne bi ga propustio.“
Ulomak iz pisma britanskog novinara R. W. Seton-Watsona koji govori o ulozi bana Raucha u Veleizdajničkom procesu i Freidjungovom procesu. (Izvor: R. W. Seton-Watson i Jugoslaveni. Korespondencija 1906-1941, knjiga I., ur. Ljubo Boban (et. al.) (Zagreb-London: Grafički zavod Hrvatske, 1976.), 66-67.)
Kako Seton-Watson objašnjava ulogu Franje Josipa i bana Raucha u navedenim procesima?
Hrvatska u Prvom svjetskom ratu
U Zagrebu je od početka rata djelovao ured za defenzivnu dojavnu službu kao strogo tajna organizacija. Taj ured je zapravo bio jedan od četiri u Monarhiji (Beč, Budimpešta, Sarajevo, Zagreb) koji su djelovali kao kontraobavještajna služba (Središnja defenzivna dojavna služba – SDDS) i surađivali su s drugim vojnim obavještajnim službama i policijom. Taj poseban odsjek u Unutarnjem odjelu Zemaljske vlade je pratio i evidentirao sumnjive osobe, kao i one sumnjive za špijunažu i vojne bjegunce, stvarao je izvještaje o stanju u zemlji, pomno pratio odvijanja na granici s Kraljevinom Srbijom, kao i pitanje smještaja ratnih zarobljenika.
Londonski ugovor je trebao ostati tajan do kraja rata, ali su ga u javnost plasirali boljševici dolaskom na vlast u Rusiji 1917. godine.
Posebne kuharice za vrijeme Prvog svjetskog rata su bile vrlo česte. I druge zemlje su ih izdavale, kao npr. Velika Britanija ili Njemačka. Njihova svrha je bila opisati težinu stanja u dostupnosti hrane i nabavci hrane kako u vojsci, tako i doma. Zbog toga su nudile različite recepte i savjete kako sačuvati hranu, ne stvarati viškove i izbjeći bacanje hrane koje ionako nedostaje. To su slijedili i recepti koji su bili vrlo skromni i imaginativni s dostupnim namirnicama.
Kuharice su se često prodavale i u dobrotvorne svrhe. Jedna takva je izašla u Zagrebu 1916. godine, koja je nudila i neke raskošnije recepte koje možeš proučiti. Pritom uoči simboliku u imenu recepata.
KUHARSKI – RECEPTI
SASTAVLJENI ZA VRIJEME MOJEGA RADA U KUHINJI BOLNICE
CRVENOG KRIŽA U ZAGREBU
U RATNIM GODINA
1914.-1916.*
M. F.
ZAGREB 1916.
TISAK KR. ZEMALJSKE TISKARE
*Knjigu za izdavanje pripremili: Matea Puntijar i Zlatko Puntijar. Izdavač: Zagreb: U. O. Stari Puntijar, 2016.
~Carski odrezak~
Prirediti odrezak prst debeli, istući ga posoliti, prevući špekom, uroniti u vruću mast, staviti u posudu i ispeći. Kad špek požuti, preliti vrhnjem još kratko peći. Meso izvaditi u posudu, naliti malo juhe i limunovog soka i preliti odrezak.
~Hrvatska torta~
Miješati ½ sata ¼ kg putra i ¼ kg šećera, dodavati 6 žumanjaka i 6 rastopljenih rebara čokolade, 1/8 kg brašna te (6 bjelanjaka) snijeg. Uliti u namazan, pobrašnjen kalup za torte i peći na umjerenoj vatri ¾ sata.
Slijedeći dan razrezati na 3 dijela i puniti kremom: ½ kg kuhanih, pasiranih kestena pomiješati s 1/8 l tučenog vrhnja; 10 dg putra pomiješati sa ½ rebra otopljene čokolade; premazati tortu i ukrasiti rešetkom.
~Torta Svjetski rat~
16 dg putra pjenušavo izmiješati s 15 dg šećera, dodati jedan po jedan žumanjak (6 kom), 15 dg prženih, samljevenih badema, 3 rebra naribane čokolade, žlicu mrvica i snijeg od 6 bjelanjaka.
Ispeći 2 lista. Posebno napraviti smjesu: 8 dg šećera, 3 žumanjka, 6 dg mljevenih, 2 dg mrvica i snijeg od 3 bjelanjka. Ispeći 1 list te ga položiti između prva dva; puniti čvrstom kremom od: 4 žumanjka i 1/8 l mlijeka skuhati, u ohlađeno umiješati 7 dg putra.
~Crno-žuta torta~
Pjenasto izmiješati 16 dg šećera i 5 žumanjaka, dodati 16 dg oguljenih, naribanih badema, 5 žlica brašna i 16 dg izrađenog putra.
Peći ¾ sata, ohlađeno premazati marmeladom. 16 dg putra miješati s 5 žumanjaka i 30 dg šećera, dodati 16 dg neoguljenih naribanih badema, 26 dg naribane čokolade, cimeta, korice limuna, klinčića i snijeg od 5 bjelanjaka. Ispeći kao i prvi list, te staviti jedan na drugi.
Premazati čokoladnom glazurom te špricom napraviti rešetku od vanili kreme.
~Torta zapovjednika~
Pjenasto umiješati 10 dg putra, 5 žumanjaka i 10 dg šećera, dodati 10 dg oguljenih, prženih, naribanih badema, 1 ½ tablu čokolade, 2 žlice mrvica i snijeg od 5 bjelanjaka. Ispeći dva lista.
U snijeg od 5 bjelanjaka dodati 20 dg šećera, 20 dg oguljenih, naribanih badema, 3 dg mrvica, ispeći 1 list, ustaviti između prva 2 i puniti kremom: promiješati 5 žumanjaka s 5 dg šećera i 5 žlica jake kave, posudu držati nad kipućom vodom i gusto istući, ohladiti, dodati 16 dg putra i naribani grilaž. Z
a grilaž: 10 dg grubo stučenih, oguljenih badema promiješati s 10 dg šećera popržiti da potamne pa samljeti.
Pola grilaža umiješati u kremu, premazati listove i tortu izvan, a gore staviti drugi polovicu grilaža.
~Borojević torta~
Pjenasto umutiti 25 dg šećera i 8 žumanjaka, dodati 25 dg neoguljenih naribanih badema, 2 žlice mrvica i snijeg od 8 bjelanjaka.
Peći na umjerenoj vatri ¾ sata, ohladiti, rezati u 3 dijela. Krema: 15 dg putra izraditi s 20 dg šećera, 3 rebra razmekšane čokolade, 15 dg prženih naribanih badema.
Premazati svaki dio torte. Tortu izvana posipati prženim, nasjeckanim bademima.
Poziv na ratnu nogometnu utakmicu u korist „Crvenog križa“
Zagreb: Muzej grada Zagreba. (Foto: Mladen Tomorad, 2019.)
Ratni kalendar s likom Franje Josipa I. u molitvi za 1917. godinu
Zagreb: Muzej grada Zagreba. (Foto: Mladen Tomorad, 2019.)
Karikatura iz Ilustrovanog lista „Karneval“, 6. 2. 1915. koja prikazuje oštre razlike u zagrebačkom životu tijekom veljače (karnevala) 1914. i 1915.
Hrvati u Prvom svjetskom ratu
Oton Iveković, Hrvatski domobrani prelaze Drinu kod Batara, 1914.
Hrvatski povijesni muzej
Stjepan Sarkotić (1858.-1939.)
Hrvatska na kraju Prvog svjetskog rata
Proglašenje Države SHS (TV kalendar)
Odluka Hrvatskog sabora o prekidu svih državnopravnih veza s Austro-Ugarskom, 29. listopada 1918.
„Hrvatski državni sabor na temelju potpunog prava narodnog samoopredjeljenja, koje je danas već priznato od svih zaraćenih vlasti, stvara ovaj zaključak:
Svi dosadašnji državno-pravni odnošaji i veze između kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije s jedne strane, te kraljevine Ugarske i carevine Austrije s druge strane, razrješavaju se. Ukida se, dakle i ništetnom proglašuju napose hrvatsko-ugarska nagodba (zakonski članak I od godine 1868.), a isto se tako ukidaju i ništetnim proglašuju svi kasniji njeni dopunjci ili revizije, tako da od danas Dalmacija, Hrvatska i Slavonija neimaju s kraljevinom Ugarskom ni pravno, ni faktično nikakvih zajedničkih državnih poslova. Dalmacija, Hrvatska, Slavonija sa Rijekom proglašuju se posve nezavisnom državom prema Ugarskoj i Austriji, te prema modernom načelu narodnosti, a na temelju narodnog jedinstva Slovenaca, Hrvata i Srba pristupa u zajedničku narodnu suverenu Državu Slovenaca, Hrvata i Srba na cijelom etnografskom području toga naroda, bez obzira na ma koje teritorijalne i državne granice, u kojima narod Slovenaca, Hrvata i Srba danas živi. Sveopća narodna ustavotvorna skupština svega ujedinjenoga naroda Slovenaca, Hrvata i Srba odlučit će unaprijed određenom kvalificiranom većinom, koja potpunoma zaštićuje od svakog majoriziranja, konačno kako u formi vladavine, tako u unutrašnjem državnom ustrojstvu naše države, utemeljene na potpunoj ravnopravnosti Slovenaca, Hrvata i Srba.“
(Šišić, Ferdo, Dokumenti o postanku Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, 1914-1919., Matica Hrvatska, Zagreb, 1920., str. 195-196.)
