Govor Stjepana Radića

Među znamenitim govorima održanima u Hrvatskom saboru pronađi govor koji je održao Stjepan Radić uoči stvaranja Kraljevstva SHS. Koja se znamenita rečenica iz toga govora i danas često upotrebljava?

Stjepan Radić

Među hrvatskim velikanima svakako je Stjepan Radić koji je bio inspiracija za popularni dokumentarni serijal „Hrvatski velikani“.

Atentat u Marseilleu 1934.

Pogledaj dokumentarni film „Atentat u Marseilleu 1934.“ u kojem su predstavljeni podaci o ubojstvu kralja Aleksandra Karađorđevića. Prisjeti se koje su bile posljedice kraljevog ubojstva.

Želim znati više

Mara Matočec (1885. – 1967.), seljakinja-pjesnikinja iz Podravine, u novinskim člancima i pjesmama izražavala je hrvatsko domoljublje, isticala ulogu seljaštva i snažno podupirala HSS i Stjepana Radića. Uz pomoć prvaka HSS-a Đure Basaričeka (ubijenog 1928. u skupštini) podupirala je kolonizaciju Hrvata iz napučene sjeverozapadne Hrvatske u zemljom bogatu Slavoniju, kako vlast tamo ne bi naseljavala samo solunske dobrovoljce iz Srbije. Tako se Mara i sama nastanila u Koriji kod Virovitice. U jednoj pjesmi piše: „Mi tražimo, da smo svoji, u svom milom domu; Čovjek nije, Hrvat nije, tko je proti tomu“. (Foto Wikipedia)

Puniša Račić, velikosrpski zastupnik radikala, vođa četničkog udruženja i osoba bliska dvoru, počinio je nezapamćeno krvoproliće ubivši 20. lipnja 1928. usred zasijedanja skupštine u Beogradu Đuru Basaričeka i Pavla Radića, a ranio Ivana Pernara, Ivana Granđu i Stjepana Radića, koji je nakon mjesec i pol preminuo. Račić je osuđen (samo) na 20 godina zatvora, a živio je u vili upravitelja zatvora u Požarevcu, imao je poslugu i mogao je izlaziti. Supruga mu je dobila veliku državnu mirovinu. Partizani su ga 1944. uhvatili, osudili na smrt i pogubili. (Foto Wikipedia)

Grob Stjepana Radića na zagrebačkom Mirogoju. Uz njega, suprugu Mariju, Vladka Mačeka i druge prvake HSS-a, tu su pokopani znanstvenik Milan Šufflay, također žrtva režimskog atentata i Stjepan Javor, politički aktivan trgovac koji je  uhićen s dvojicom suboraca 1929. zbog pripremanja oružanog ustanka, zvjerski  mučen i osuđen na 20 godina (branio ga je i Vladko Maček). Zbog zlostavljanja i  štrajkova glađu umro je u zatvoru 1936., a na njegovu sprovodu u Zagrebu bilo je, prema procjenama, oko 100.000 ljudi. (Foto Artour)

Janko Bedeković, zloglasni šef zagrebačke policije u prvim godinama Aleksandrove diktature. Jedan od simbola najokrutnije represije nad hrvatskim domoljubima i komunistima. Tobože uglađen gospodin, osobno je mučio uhićenike. Umro je 1938. godine. Među teškim režimskim nasiljima nad Hrvatima tridesetih godina (a bilo ih je mnogo još od 1918.) ističu se sibinjske žrtve 1935. godine, kad su žandari i četnici kod Slavonskog Broda ubili 15 seljaka, senjske žrtve 1937., gdje su žandari ubili šest mladića i jednu djevojku, i mnogi drugi. O teškim stradanjima domoljuba i svih protivnika režima hrvatski su političari memorandumom izvijestili međunarodnu javnost, ali bez uspjeha. (Foto arhiv DVD Donja Lomnica)

Dr. Vladko Maček, predsjednik HSS-a nakon Radićeve smrti, čelnik udružene opozicije u Kraljevini Jugoslaviji i vođa hrvatskog naroda (na izborima 1935. dobio je 97% svih hrvatskih glasova). Izborio je stvaranje Banovine Hrvatske 1939., netom uoči izbijanja Drugoga svjetskog rata, što je olakšano i pritiskom Britanaca i Francuza na Beograd da se sporazumi s Hrvatima, kako bi Jugoslavija ojačala i oduprla se Hitleru. Svojom „politikom čekanja“ za vrijeme rata Maček se sam isključio iz političkih zbivanja. Otišavši 1945. u emigraciju, tamo je bio politički aktivan, a umro je u SAD-u 1964. Njegovi posmrtni ostaci preneseni su 1996. na Mirogoj. (Foto Wikipedia)