Zaustavljeno Hrvatsko proljeće

Iz video priloga saznaj što se dogodilo 12. prosinca 1971. godine kada je definitivno ugušeno Hrvatsko proljeće. Tko se sve našao na udaru vlasti poslije sloma Hrvatskog proljeća? Što misliš zašto je tada zabranjen rad Matice hrvatske?

Andrija Hebrang

Komunističke vlasti su poslije uspostave vlasti obračunale s nekim svojim neistomišljenicima. Među njima je stradao istaknuti političar Andrija Hebrang (1899.-1948.). Doznaj što znači pojam rehabilitacije u političkom smislu.

Rezolucija Informbiroa

Godinu 1948. obilježilo je donošenje Rezolucije Informbiroa koja je značajno utjecala na političke prilike u Jugoslaviji. Iz video priloga doznaj koje su bile posljedice razlaza Sovjetskog Saveza i Titove Jugoslavije.

Želim znati više

Tvornica parnih kotlova (TPK) u Zagrebu. Ta tvornica kotlova, energetskih i procesnih postrojenja, uređaja i opreme, osnovana je 1946. kao Državna tvornica parnih kotlova. Nastala je na temelju predratnog privatnog poduzeća Rapid. Trebalo je zamijeniti dotrajale kotlove u FNRJ, pa je u prvom desetljeću proizvedeno i zamijenjeno 2000 kotlovskih jedinica. Godine 1947. započela je gradnja novih proizvodnih hala na zagrebačkom Žitnjaku u koje se tvornica preselila 1948. i dobila kasniji naziv. U novoj Jugoslaviji TPK je stekao velik ugled u zemlji i svijetu, a nakon privatizacije u 1990-ima razlomljen je na više tvrtki. Neke su se ugasile, a neke nastavile uspješno poslovati, same ili kao dijelovi hrvatskih ili stranih poduzeća. (Foto Hrvatska tehnička enciklopedija)

Gradnja pruge Brčko – Banovići u BiH. Više od 60.000 mladih iz Jugoslavije i nešto više od tisuću njih iz mnogih stranih zemalja izgradilo je prugu dugu 92 kilometra za samo pola godine. Bila je to prva velika radna akcija u poslijeratnoj Jugoslaviji. Gradnja je započela 1. svibnja 1946., a omladina je na njoj izgradila dva tunela i 22 mosta. Tako je rudarsko mjesto Banovići spojeno s Brčkim i željezničkom mrežom Hrvatske. (RTV Slon)

Goli otok bio je glavni logor za pristalice Informbiroa nakon raskida Tita sa Staljinom. Hrabro se oduprijevši SSSR-u i cijelom istočnom bloku Tito se, međutim, okrutno obračunao s neistomišljenicima u Jugoslaviji. Mnogi koji su samo dali naslutiti da su ostali lojalni Staljinu, do tada neprikosnovenom u Jugoslaviji, a neki i na temelju lažnih optužbi, upućivani su administrativnim kaznama (a ne sudskim presudama) na „društveno koristan rad“ koji je obično trajao oko dvije godine. Na Golom otoku kažnjenici su držani u strašnim uvjetima. Tjerani su na krajnje težak rad, često namjerno besmislen, slabo hranjeni, u očajnim higijenskim uvjetima, a pritom su teško premlaćivani, zlostavljani na druge načine i psihički maltretirani. Zato su mnogi umrli, a neki su počinili samoubojstvo. Goli otok je bio u neku ruku monstruozniji i od Hitlerovih i Staljinovih logora jer su kažnjenike zlostavljali i prokazivali, najčešće lažno, drugi (ranije pridošli) kažnjenici, koji su samo tako mogli „zaslužiti“ slobodu. (Foto Wikipedia)

Tito (lijevo) i Aleksandar Ranković. Potonji je bio predratni komunist i jedan od Titovih najbližih suradnika u ratu, a poslije čelnik Službe državne sigurnosti odnosno jugoslavenske tajne policije i obavještajne službe. Uz to je bio i potpredsjednik vlade (1946. – 1963.), a potom potpredsjednik SFRJ. Mislilo se da će biti Titov nasljednik. Na Brijunskom plenumu 1966. godine zbog zloporabe položaja smijenjen je sa svih dužnosti i isključen iz Saveza komunista Jugoslavije. Naime, Ranković je bio predvodnik velikosrpskih, unitarističkih snaga u Jugoslaviji i odgovoran za teške represalije. Kad se i sam Tito osjetio ugroženim od njega (optužio je Rankovića da je i njega prisluškivao) uklonio ga je (oslonivši se na vojsku), što je bio početak novog, nešto liberalnijeg doba u cijeloj Jugoslaviji. (Foto Wikipedia)

Ivan Zvonimir Čičak (lijevo) i Dražen Budiša u vrijeme Hrvatskog proljeća. Čičak je bio student prorektor Zagrebačkog sveučilišta, a Budiša predsjednik Saveza studenata Zagreba. Nakon sloma nacionalnog pokreta (neposredan povod bio je upravo studentski štrajk krajem 1971.) osuđeni su na robiju (Budiša je bio u zatvoru četiri, a Čičak tri godine) i zabranu javnog istupanja. Na samom početku demokratskih promjena 1989./1990. vratili su se u politički život. Čičak je, uz ostalo, bio suosnivač i predsjednik Hrvatskoga helsinškog odbora za ljudska prava, a Budiša predsjednik Hrvatske socijalno liberalne stranke, ministar u Vladi demokratskog jedinstva i kandidat koalicije SDP-HSLS za predsjednika Republike 2000. godine, no izgubio je u drugom krugu od Stjepana Mesića. (Foto Wikipedia)