Berlinski zid

Simbol blokovske podjele svijeta bio je Berlinski zid. Isto tako, pad Berlinskog zida značio je nagovještaj sloma komunizma.

Štrajkovi u Poljskoj u vrijeme komunizma

U Poljskoj je početkom 1980-ih godina započeo proces slamanja komunizma i iz te zemlje prelio se u cijelu Europu. Kako su štrajkovi radnika pridonijeli raspadu komunizma pogledaj u video prilogu.

Mihail Gorbačov

O reformama koje je Mihail Gorbačov provodio s ciljem demokratizacije društva u SSSR-u i kako je to dovelo do raspada države doznaj u video prilogu.

Želim znati više

Trabant probija Berlinski zid. Mural kojim je simbolično prikazan pad komunizma i slobodan put na Zapad. Trabant je bio automobil iz Istočne (komunističke) Njemačke, sa plastičnom karoserijom, simbol siromaštva iza željezne zavjese. I takvog su si građani Istočne Europe jedva mogli priuštiti, a čekao se godinama. Imali su ga i neki u Hrvatskoj, a znatno više njih kupovalo je nešto bolji i komforniji automobil iz DDR-a, Wartburg. Murali na kojem je slika Trabanta, ali i ona strastvenog poljupca čelnika SSSR-a Leonida Brežnjeva i istočnonjemačkog diktatora Ericha Honeckera, čine preostali mali dio Berlinskog zida (1300 m) kojeg zovu Galerija East Side. (Foto Legal Technique)

Azem Vllasi, albanski političar s Kosova, u mladosti predsjednik Saveza socijalističke omladine Jugoslavije a krajem osamdesetih čelnik Saveza komunista Kosova. Protivio se velikosrpskoj politici Slobodana Miloševića koja se najprije, od 1988. do 1990., razmahala na Kosovu, pa je uhićen i zatvoren. Nemiri na Kosovu bili su uvod u raspad Jugoslavije i brutalnu velikosrpsku agresiju na Hrvatsku i potom BiH. (Foto Wikipedia)

Stipe Šuvar, hrvatski političar dosljedne jugoslavenske i komunističke orijentacije. Stalno napredujući u hijerarhiji, u drugoj polovici osamdesetih postao je član Predsjedništva SFRJ i 1988. čelna osoba Saveza komunista Jugoslavije. Tijekom 1990. godine potpredsjednik je Predsjedništva SFR Jugoslavije i uskoro je trebao postati i njegov predsjednik (šef države), ali je pobjedom demokracije u Hrvatskoj opozvan i na njegovo je mjesto došao Stjepan Mesić iz HDZ-a (kasniji predsjednik RH). Šuvar je bio čelnik jugoslavenskih komunista u vrijeme velike krize na Kosovu i raspada Jugoslavije. Od tada datira njegova najava na televiziji da će reći „popu pop, a bobu bob“, dakle jasno imenovati stvari i pojave, pod čime je mislio raskrinkati rušilačku politiku Slobodana Miloševića, no to nije učinio. (Foto Wikipedia)

Glavni predizborni skup HDZ-a na Cvjetnu nedjelju 8. travnja 1990. u Zagrebu. Iako se mislilo da će na izborima dobro proći Koalicija narodnog sporazuma – skup stranaka na čelu s dr. Savkom Dabčević Kučar i drugim prvacima Hrvatskog proljeća - pobjedu je odnijela Hrvatska demokratska zajednica dr. Franje Tuđmana. Prilično dobar rezultat ostvarili su reformirani komunisti Ivice Račana (SKH – SDP). Tuđman je još krajem osamdesetih snažno pridobio iseljeništvo, osobito u prekomorskim zemljama, a biračima je ponudio nedvosmislen hrvatski program (preuređenje Jugoslavije iz federacije u konfederaciju ili, ako to nije moguće, osamostaljenje Hrvatske) te prijelaz na tržišno gospodarstvo. Većina birača je zaključila da Tuđman i HDZ mogu najbolje mogu jamčiti zaštitu Hrvatske od nadirućeg velikosrpskog pokreta pod vodstvom Slobodana Miloševića i uz potporu JNA, u doba sloma komunizma u Europi i nagovještaja raspada Jugoslavije. (Foto HDZ)

Prvi velikosrpski miting u Hrvatskoj 28. veljače 1989. (godinu ranije počeli su takvi mitinzi u Srbiji i Crnoj Gori, srušivši tamošnja legalna rukovodstva). Priređen je u Kninu uz brade, četničku ikonografiju i povike „Ovo je Srbija“. Na takvim se mitinzima otvoreno pozivalo Srbe u Hrvatskoj na pobunu, a sve je poticao i usmjeravao Miloševićev režim iz Beograda (slično je bilo i u ljeto 1989., kad se kod Knina militantno slavila 600. godišnjica Bitke na Kosovu). Prvi miting u Hrvatskoj organiziran je, dakle, nekoliko mjeseci prije nego je HDZ uopće osnovan. To pokazuje da je velikosrpska pobuna pripremana znatno prije promjene vlasti u Hrvatskoj i da (uglavnom) nije uzrokovana navodnim strahom Srba da će biti ugroženi, nego odbijanjem pobunjenika da prihvate neovisnu Hrvatsku. (Foto PDN)