Zbrinjavanje izbjeglih i prognanih. Erdutski sporazum i mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja. Posljedice Domovinskoga rata

Video

Erdutski sporazum

U čemu je značaj Erdutskog sporazuma doznaj u kratkom video prilogu. Istraži po čemu je još poznat Erdut.

Video

Mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja

Koja je bila uloga Ujedinjenih naroda u mirnoj reintegraciji hrvatskog Podunavlja doznaj u video prilogu.

 

Pobunjeni hrvatski Srbi unatoč potpisanom Erdutskom sporazumu i dogovorenom početku mirne reintegracije, održali su u Vukovaru krajem prosinca 1995. vojnu paradu

Zanimljivost povijesti

Želim znati više

U vrijeme velikosprske agresije na Hrvatsku i BiH, Hrvatska je primila i brinula se o ukupno milijun vlastitih izbjeglica i onih iz BiH, što je bilo golemo financijsko opterećenje. Hrvatska je i na druge načine pomagala BiH, ne samo Hrvate u njoj, nego i Bošnjake, često šaljući i oružje za obranu. Podaci pokazuju da je čak hrvatska pomoć Bošnjacima bila četiri puta veća nego tadašnjoj Hrvatskoj republici Herceg-Bosni. „Usred rata 90-ih svim smo tim ljudima osigurali smještaj i prehranu, a djeci školovanje. I nikad nije izbio nijedan incident, čak ni kad su nam iz Bosne stigle stotine tisuća Bošnjaka koji su ondje bili u sukobu s Hrvatima. Neka se europske zemlje ugledaju na nas“, rekao je 2015. godine za Jutarnji list liječnik i diplomat dr. Mate Granić, potpredsjednik hrvatske Vlade i dugogodišnji ministar vanjskih poslova devedesetih, uz ostalo utemeljitelj Vladinog ureda za prognanike i izbjeglice RH. U zbrinjavanju izbjeglica, uz ostale, osobito se istaknuo hrvatski svećenik dr. Adalbert Rebić, od 1991. do 1995. predstojnik spomenutog Ureda, a 1995. ministar u Vladi zadužen za humanitarna pitanja. (Foto FAH)

Više od 100.000 ljudi oduševljeno je 16. studenoga 2012. u Zagrebu dočekalo hrvatske generale Antu Gotovinu (na slici desno) i Mladena Markača (lijevo, u sredini je njihov suborac general Damir Krstičević), nakon oslobađajuće presude u Haagu. Oslobađanjem Gotovine i Markača uglavnom je završilo mučno razdoblje od 15-ak godina u kojem su mnogi hrvatski zapovjednici iz Domovinskog rata sumnjičeni, optuživani i suđeno im je u Haagu. Ipak, na kraju nijedan Hrvat iz Hrvatske u Haagu nije osuđen za zločine nad Srbima u Hrvatskoj niti je Haški sud utvrdio zločinačku politiku Hrvatske prema Srbima. (U Haagu su, od Hrvata, osuđeni samo neki hrvatski zapovjednici u ratu u BiH, a pojedinci iz Hrvatske osuđeni su na hrvatskim sudovima, iako ne uvijek dovoljno brzo i energično.) Iako su u Haagu na kraju u najvećem broju osuđeni zapovjednici i inspiratori zločina sa srpske strane, zbog brojnih optužnica i sumnjičenja hrvatskih zapovjednika, pa i optužbi o navodnom „udruženom zločinačkom pothvatu“ na čelu s predsjednikom Tuđmanom, šira je javnost - pogotovo strana, često slabo upućena u zbivanja u bivšoj Jugoslaviji - mogla steći dojam da se tu radilo o „građanskom ratu“ u kojem su gotovo „svi podjednako krivi“. Zato se danas uglavnom u inozemstvu i govori o „ratovima u bivšoj Jugoslaviji“, a premalo se spominje tko ih je pokrenuo i s kojim pobudama. Jedna od posljedica svega je izostanak katarze u samoj Srbiji (i srpskom dijelu BiH), a u Srbiji su i danas na vlasti neki ljudi koji su bili vrlo bliski ratnim zločincima. (Foto rama-prozor.info)