Hrvatski muzej naivne umjetnosti

U Zagrebu je 1952. godine osnovan Hrvatski muzej naivne umjetnosti kao prvi muzej u svijetu posvećen ovoj vrsti umjetnosti koja je stvorena u prvoj polovini 20. stoljeća. Osim što su u tome muzeju umjetnici izlagali svoje radove, njihovi su radovi ondje prikupljani s ciljem proučavanja. Danas se ondje nalazi gotovo 2000 radova. Muzej je od svojeg osnutka nekoliko puta mijenjao naziv. Posjeti stranice Hrvatskog muzeja naivne umjetnosti i zaviri u objavljene online sadržaje. Posebno je zanimljivo listati digitalizirane kataloge izložbi iz druge polovine 20. stoljeća i druge publikacije.

Miroslav Krleža

Miroslav Krleža je književnik koji je obilježio 20. stoljeće. Pokušaj nabrojiti što više njegovih djela. Što misliš zašto Leksikografski zavod danas nosi baš njegovo ime.

Želim znati više

Čuvena apstraktna slika nizozemskog umjetnika i teoretičara umjetnosti Pieta Mondriana (1872. – 1944.) pod nazivom „Kompozicija u crvenoj, plavoj i žutoj“ nastala je 1930. godine. Mondrian je otac pokreta De Stijl (nizoz. Stil) i neoplasticizma (likovnog izraza koji se svodi na vrlo jednostavne geometrijske oblike), odnosno geometrijske apstrakcije. (Foto Wikipedia)

Njemački skladatelj Carl Orff najpoznatiji je po vrlo popularnoj kantati Carmina Burana iz 1937. godine (na slici izvedba u Križevcima 2015. godine pod ravnanjem Vladimira Kranjčevića). To je djelo skladano na srednjovjekovne stihove koji slave život i užitke, a rugaju se iskvarenosti visokih slojeva. Glavni je motiv ćudljiva sreća čiji se kotač stalno okreće („O Fortuna“). Iako je „obračun s klasičnim tonalnim sustavom“ počeo već Wagner u operi Tristan i Izolda praizvedenoj 1865. godine, 20. stoljeće donijelo je ponekad radikalan raskid s tradicionalnim pojmovima sklada i ljepote. Tako su djela Arnolda Schönberga označena kao atonalna, iako je ispravno reći atonalitetna (ne niječu ton, nego tonalitet). Neki od drugih velikih avangardnih skladatelja 20. stoljeća bili su Alban Berg (opera Wozzeck), Anton Webern, John Cage i Krzysztof Penderecki, a od naših Milko Kelemen i Ivo Malec. Pojedina su djela bizarna, poput Cageove „skladbe“ nazvane 4'33''. Ona se sastoji u tome da pijanist sjedne za klavir, sjedi mirno četiri minute i 33 sekunde, nakloni se i ode. Postoji i anegdota o Richardu Straussu čija neka djela su izrazito disonantna (disonanca znači zvučni nesklad, za razliku od konsonance). Za jedne probe njegove opere Elektra, kojom je dirigirao, Straussa je ljutio neki radnik koji je stalno nešto tražio po dvorani. „Dođavola, što ovaj stalno traži?“, upita Strauss, a iz orkestra se začu glas: „Jedan čist trozvuk.“ (Foto Milan Mimi Petić/Glazbena Škola Alberta Štrige Križevci)

„Rekvizicija“ iz 1929. i „Poplava“ iz 1932., neke od najpoznatijih slika Krste Hegedušića (1901. – 1975.), utemeljitelja grupe Zemlja i umjetnika snažne socijalne orijentacije. Jedan od naših najvećih slikara, Hegedušić je dijelio svjetonazor s književnikom Miroslavom Krležom, s kojim je bio prijatelj, a Krleža je napisao čuveni predgovor njegovoj mapi crteža „Podravski motivi“. Izražavajući u predgovoru svoje stavove o umjetnosti, Krleža se zalaže za ovozemaljski karakter umjetnosti, nasuprot nekadašnjem metafizičkom. Potkraj života Hegedušić je naslikao potresan ciklus fresaka s temom iz antifašističke borbe u spomen-domu na Tjentištu na Sutjesci, ali te su freske nakon raspada Jugoslavije dijelom devastirane. (Izvori reprodukcija: Galerija Klovićevi dvori, Nacionalni muzej moderne umjetnosti)

Vjesnikova novinska kuća bila je od početka pedesetih do početka devedesetih godina pravo kulturno dobro. Osim istoimenog dnevnog lista Vjesnik, kuća je  izdavala niz dnevnih novina, tjednika i mjesečnika - Večernji list, Vjesnik u srijedu, Danas, Start, Studio, Sportske novosti, Arenu, Svijet, Vikend, Izbor iz strane štampe, Auto klub, Erotiku i druge, a imala je i snažnu tiskaru. Ta tiskarsko-nakladnička tvrtka dosegnula je vrhunac 1980-ih, kada je bila najjača novinska tvrtka u jugoistočnoj Europi, a Večernji list bio je najtiražniji dnevni list u Jugoslaviji. Kuća se devedesetih godina raspala, a neka izdanja, osamostaljena, izlaze i danas, poput Večernjeg lista ili Sportskih novosti. I dalje posluje Tiskara Vjesnik. (Foto LinkedIn/Tiskara Vjesnik)

Splitski festival zabavne glazbe na Prokurativama. U drugoj polovici 20. stoljeća u Hrvatskoj su ostvarena vrlo brojna vrijedna djela i u popularnoj kulturi - zabavnoj i rock glazbi, filmu, televiziji, radiju, stripu... Posebno su bili omiljeni festivali zabavne glazbe, koji su se održavali jednom godišnje i donosili brojne nove hitove. Zagrebački festival najstariji je festival zabavne glazbe u ovom dijelu Europe, a održava se neprekinuto od 1953. godine. Zatim su osnovani Opatijski (1958.) i Splitski festival (1960.), festival Melodije Istre i Kvarnera (1964.), Festival kajkavske popevke u Krapini (1966.), Festival dalmatinskih klapa u Omišu (1967.) i drugi. Hrvatski glazbenici natječu se i na Pjesmi Eurovizije, a grupa Riva iz Zadra je 1989. godine bila pobjednik s pjesmom Rajka Dujmića i Steve Cvikića „Rock Me“. Treba spomenuti i folklorne priredbe kao što su zagrebačka Međunarodna smotra folklora, Vinkovačke jeseni, Đakovački vezovi i druge. (Foto FB/Splitski festival)