Društvo i svakodnevica Starog Egipta i Mezopotamije

Video

Pogledaj kratke video zapise o temi koja se obrađuje u nastavnoj jedinici

Mezopotamija

 

Priča o Egiptu: Put k piramidama (1-5)

 

Put, putnici i putovanja u starom vijeku

Gallery

Pogledaj dodatne fotografije s potpisima i izvorima koje još detaljnije pojašnjavaju nastavne sadržaje

Links

Istražite na WEB-u

Običaji Egipćana
www.starapovijest.eu/obicaji-egipcana/

Pripovijest o Sinuhe Egipćaninu
www.starapovijest.eu/pripovijest-o-sinuhe-egipcaninu/

Lov i ribolov u starom Egiptu
www.starapovijest.eu/lov-i-ribolov-u-starom-egiptu/

Odjeća naroda Mezopotamije
www.starapovijest.eu/odjeca-naroda-mezopotamije/

Običaji Perzijanaca
www.starapovijest.eu/obicaji-perzijanaca/

Herodotov opis plodne Mezopotamije

www.starapovijest.eu/herodotov-opis-plodne-mezopotamije/

Život u ptolemejskom Egiptu

www.starapovijest.eu/zivot-ptolemejskom-egiptu/

Heb-sed festival
www.starapovijest.eu/heb-sed-festival/

Položaj žene u starom Egiptu
www.starapovijest.eu/polozaj-zene-starog-egiptu/

Zanimljivosti

Izvori

EGIPATSKO DRUŠTVO

I budući da je Egipat kao cjelina bio podijeljen na nekoliko dijelova koji se na grčkom nazivaju nomama, na čelu svake od njih postavljen je nomarh koji se tereti za nadzor i brigu o svim njenim poslovima.
Diodor Sicilski, Knjižnica povijesti, I.731.

Godina 21, 1. mjesec drugog godišnjeg doba (Peret – doba sjetve, o. a.), 21 dan (vjerojatno kraj studenoga 1258. g. pr. Kr., o. a.), pod vlašću Kralja Gornjeg i Donjeg Egipta: User – maat – Ra, sina Ra: Ramzes Meri – Amun, koji vječno živi, voljen od Amun – Ra; Har – akhti; Ptah, južno od njegova zida, Gospodar život Dviju Zemlje; Mut, Gospodarica Išhrua; i Khonsu Neferhotep; pojavljuju se na prijestolju živog Horusa, kao i njegov otac Har – akhti zauvijek i uvijek.
Mirovni sporazum Ramzesa II. s Hetitima s hrama u Karnaku. Prijevod: M. Tomorad, prema H. Breasted, Ancient Egyptian Records III, §370.

Mery – Mery, vojni pisar Gospodara Dvije Zemalja, tijekom mladosti nadglednik obrtnika njegova veličanstva, nadglednik imanja kraljeve kćeri Sitamun.
Stela Meri – Merija. Varaždin: Gradski muzej, AO 5279. Prijevod: M. Tomorad & I. Uranić, 2006.

Drugi dio zemlje preuzeli su kraljevi za svoje prihode, od kojih plaćaju trošak svojih ratova, podupiru sjaju svog suda i nagrađuju s prikladnim darovima sve koji se uzdignu; i ne opterećuju privatne građane oporezivanjem, budući da im njihov dobitak od tih prihoda daje veliko obilje.
Diodor Sicilski, Knjižnica povijesti, I.736.

Nadalje, cijela je zemlja podijeljena na tri dijela, od kojih prva od njih drže svećenici, koje stanovništvo najviše poštuje jer su ti ljudi zaduženi za štovanje bogova i zato što zbog svog obrazovanja posjeduju višu inteligenciju od drugih. Od prihode od zaliha zemlje obavljaju sva žrtvovanja u Egiptu, održavaju svoje pomoćnike i služe svojim potrebama; jer se uvijek oduvijek smatra da se počasti plaćene bogovima nikad ne smiju mijenjati, nego ih uvijek moraju provoditi isti ljudi i na isti način, i da oni koji ih provode u ime svih ne bi trebali nedostajati životnim potrepštinama. Jer generalno govoreći, svećenici su prvi koji razmišljaju o najvažnijim stvarima i uvijek su na kraljevoj strani, ponekad kao njegovi pomoćnici, ponekad predlažući mjere i dajući upute, a oni također, svojim znanjem o astrologiji i predviđaju buduće događaje, te čitaju kralju iz zapisa djela očuvanih u njihovim svetim knjigama, onih koji mogu biti od pomoći. Jer to nije slučaj s Egipćanima kao što je to slučaj s Grcima, da jedan muškarac ili jedna žena preuzme svećeništvo, ali mnogi se bave žrtvama i počastima koje se plaćaju bogovima i prenose na njihovo potomstvo ista pravila života. Oni također ne plaćaju poreze bilo koje vrste, a po ugledu i moći su drugi iza kralja.
Diodor Sicilski, Knjižnica povijesti, I.732-5.

Posljednji dio drže ratnici, kako su oni nazvani, koji su pozvani na sve vojne dužnosti … A budući da je njihov poziv, poput svećenika, nasljedan, ratnici se potiču na hrabrosti uglednim zapisima svojih otaca i, budući da postaju revni učenici ratovanja od njihovog dječaštva, oni postaju nepobjedivi zbog svoje smjelosti i vještine.
Diodor Sicilski, Knjižnica povijesti, I.737, 9.

Postoje još tri vrste slobodnih građana, naime, pastiri, poljoprivrednici i obrtnici. Sada poljodjelci iznajmljuju pod umjerenim uvjetima obradivu zemlje koju drži kralj, svećenici i ratnici, i provode svoje cijelo vrijeme u obrađivanju tla; i budući da su od ranog djetinjstva odgajani obavljajući različite zadaće poljodjelstva, oni su daleko više iskusni u takvim pitanjima od poljoprivrednika bilo kojeg drugog naroda; od cijelog čovječanstva stekli su najtočnije znanje o prirodi tla, korištenju vode u navodnjavanju, vremenu sjetve i žetve, i žetvi usjeva općenito, neke pojedinosti koje su naučili iz opažanja svojih predaka i škole vlastitog iskustva. I ono što je rečeno vrijedi jednako dobro za pastire, koji dobivaju brigu o životinjama od svojih otaca po zakonu nasljeđivanja, i slijede pastirski život tijekom svih dana svog postojanja. Primili su, istina, mnogo od svojih predaka o najboljoj brizi i hranjenju životinja za ispašu, ali za to ne dodaju malo, zbog svojega interesa u takvim stvarima; a naj začuđujuća je činjenica da, zbog njihove neobične primjene takvih stvari, ljudi koji su zaduženi za perad i guske, osim što ih proizvode na prirodan način poznat cijelom čovječanstvu, podižu ih vlastitim rukama, …; jer ne koriste ptice za izlijeganje jaja, već ih umjetno djelujući svojim vlastitom pameću i vještinom na zapanjujuće načine nadilaze radnje prirode.
Nadalje, može se vidjeti da su obrti među Egipćanima vrlo marljivo obrađeni i dovedeni u njihov pravilan razvoj; jer su oni jedini ljudi u kojime je svim obrtnicima zabranjeno da slijede bilo koje drugo zanimanje ili da pripadaju bilo kojoj drugoj klasi građana nego onima propisanim zakonima i prenesenim njihovim roditeljima, … zbog čega ništa ne ometa njihov rad. … Među Egipćanima, ako bilo koji obrtnik sudjeluje u javnim poslovima ili nastaviti nekoliko zanata, on je teško kažnjen.
Diodor Sicilski, Knjižnica povijesti, I.74.

Opis egipatske zemlje

5. … Egipat je sve donde dokle Grci dolaze svojim brodovljem za Egipćane moru oteta zemlja i dar rijeke, te da su i krajevi iznad toga jezera što se protežu još tri dana plovidbe, iako o njima ništa slično nisu govorili, isto takva zemlja. Priroda je egipatske zemlje ovakva: ako joj se približavaš s mora i još si dan puta udaljen od kopna, pa ako spustiš u more olovni uteg, podići ćeš mulj i to s dubine od jedanaest hvati. To je dokaz da rijeka sve dotle nanosi zemlju.

6. Nadalje, uz obalu mora sam Egipat ima šezdeset shena u dužini, ako ustvrdimo da se Egipat proteže od Plintinskog zaljeva sve do Serbonidskog jezera, uz koje leže Kasijska brda: odavde, dakle, ima šezdeset shena. Oni ljudi koji raspolažu s malo zemlje mjere svoj kraj u hvatima, oni koji imaju malo više – u stadijima, koji imaju mnogo – u parasangama, a koji njome i odviše obiluju – u shenima. Parasanga vrijedi trideset stadija, a svaki shen, što je egipatska mjera, šezdeset stadija. Tako bi Egipat uz obalu mora imao tri tisuće šest stotina stadija.

7. Odavde pa do Heliopola u unutrašnjosti Egipat je širok, sav ravan, bogat vodom i blatom. Put od mora prema gore do Heliopola svojom je dužinom …. tisuću petsto stadija …

8. Od Helipola nadalje Egipat je uzak. Naime, tu se s jedne strane protežu Arabljanske planine koje se pružaju od sjevera prema jugu i jugozapadu i sežu dolje sve do mora koje se naziva Crvenim, a u njima su kamenolomi iz kojih je dobiveno kamenje za gradnju piramida u Memfisu. Upravo na tom mjestu planine završavaju i skreću smjerom koji sam naveo; ondje gdje su najšire, kako sam čuo, dva mjeseca traje put od istoka prema zapadu, a na njihovom istočnom rubu rastu biljke iz kojih se dobiva tamjan. Ove su planine takve, a prema Libiji uzdiže se druga egipatska planina, sva kamenita, na kojoj se nalaze piramide, a ona je prekrivena pijeskom i proteže se jednako kao i Arabljanske u smjeru prema jugu. Stoga, od Heliopola dalje nema više mnogo prostranstava koja bi pripadala Egiptu, već je u dužini od četrnaest dana plovidbe uzvodno Egipat uzak. Između navedenih planina zemlje je ravničarska, a ondje gdje je najuža činilo mi se da nema više od dvije stotine stadija od Arabljanskih planina do onih koje se zovu Libijskima. Ali nakon toga mjesta dalje Egipat se ponovo širi.

9. Takva je priroda ove zemlje, a od Heliopola do Tebe plovidba uzvodno traje devet dana, te put iznosi četiri tisuće osam stotina i šezdeset stadija, što je osamdeset i jedan shen. … A od Tebe do grada po imenu Elefantina ima tisuću i osam stotina stadija.

12. ... u Egiptu jedino na brdima iznad Memfisa ima pijeska, a Egipat nije po svojem tlu nalik niti susjednoj Arabiji niti Libiji, pa ni Siriji …, već mu je tlo crno i ispucano, tako da se sastoji od blata i mulja što ih je nanijela rijeka iz Etiopije. U Libiji je, znamo zemlja više crvena i pjeskovita, a u Arabiji i Siriji sadržava više gline i krševitija je.
Herodot, Povijest II.5–9, 12.

Kad god raste, Nil ne preplavljuje samo Deltu nego mjestimično i navedena područja Libije i Arabije, i to u dužini od dva dana puta u jednom i drugom smjeru, katkada još i više a katkada manje. O prirodi ove rijeke nisam uspio saznati ništa niti od svećenika niti bilo od koga drugoga. Volio bih da sam od njih saznao zašto Nil raste i nadolazi tokom sto dana započevši od ljetnog suncostaja, a kad dosegne tolik broj tih dana, zašto se povlači natrag, a snaga mu toka opada tako da cijelu zimu ima trajno nizak vodostaj sve do slijedećeg ljetnog suncostaja.
Herodot, Povijest II.19.

Kako je Herodot opisao godišnju poplavu Nila?

Izvori koji opisuju svakodnevni život Egipćana

Drugi žive od pšenice i raži, a kad bi se netko od Egipćana time hranio, smatrali bi to najvećom sramotom, pa jelo priređuju od nekakva kukuruza koji poneki nazivaju pir. Tijesto mijese nogama, a ilovaču rukama kojima također skupljaju i smeće.
Herodot, Povijest, II.36.

Drugi narodi provode život odvojeno od životinja, a Egipćani žive zajedno s njima.
Herodot, Povijest, II.36.

Svaki muškarac nosi dvije halje, a svaka žena samo jednu. Karike i konopce jedara drugi privezuju izvana a Egipćani iznutra.
Herodot, Povijest, II.36.

Grci pišu slova i računaju s pomoću kamenčića pomičući ruku slijeva nadesno, a Egipćani zdesna nalijevo. Upotrebljavaju dva oblika pisma od kojih jedno nazivaju svetim a drugo pučkim.
Herodot, Povijest, II.36.

Izvori o svakodnevnom životu - Mezopotamija

Svatko se ženi s većim brojem zakonitih žena, a pribavljaju sebi još mnogo više inoča. Odmah nakon junaštva u borbi, muškarcu se kao najveća vrlina ukazuje ako ima mnogo sinova: onome tko ih ima najviše kralj svake godine šalje darove. Mnoštvo smatraju snagom. Sinove odgajaju od njihove pete do dvadesete godine samo za troje - za jahanje, gađanje lukom i govorenje istine. Prije nego što navrši pet godina, ne izlazi pred očevo lice već boravi kod žena. A tako čine zato da ne bi uopće rastužio oca ako umre kao malo dijete.
Herotod, Povijest, I.136.

U svakom selu jedanput godišnje postupaju ovako. Koliko god ima djevojaka zrelih za udaju, sve ih okupe i zajedno ih odvode na jedno mjesto, a oko njih uokrug stoji mnoštvo muškaraca. Tada se ustane oglašivač i pojedinačno svaku od njih nudi na prodaju, počevši od najnaočitije među njima, a zatim, pošto je netko kupi za veliku svotu novca, oglašava prodaju slijedeće koja je po svojoj naočitosti odmah iza kupljene djevojke. A one se prodaju samo onima koji će se njima oženiti. Svi bogati babilonski ženici nadmeću se međusobno i kupuju najljepše djevojke, a ženici iz puka, kojima ljepota nije toliko važna, dobivaju ružnije djevojke zajedno s mirazom. Naime, kad oglašivač završi prodavati najnaočitije djevojke, poziva najružniju djevojku ili neku sakatu, ako se takva pojavi, te oglašava njezinu prodaju i pita tko bi je htio oženiti uz najmanji miraz, sve dok je ne preda onome koji pristane na najmanje: a miraz daju naočite djevojke i na taj način ljepotice osiguravaju udaju ružnih i sakatih. Nitko nije smio dati vlastitu kćer za onoga kome bi htio, niti se moglo kupljenu djevojku odvesti kući bez jamca, nego je bilo potrebno najprije odrediti nekoga tko će jamčiti da će djevojka biti udana, a tek zatim je voditi kući; a ako brak ne bi bio složen, zakon je tražio da se miraz vrati. ... svaki čovjek iz puka, natjeran životnom oskudicom, šalje svoju žensku djecu u bludnice.
Herotod, Povijest, I.196.

Od svih dana svatko ponajviše cijeni onaj kad ima rođendan. Toga dana, kako smatraju, treba prirediti bolji obrok nego ostalih dana: tada bogataši među njima preređuju govedo, konja, kamilu i magarca tako da ih cijele ispeku u peći, a siromasi priređuju sitnu stoku. Poznaju mali broj jela, ali mnogo slatkiša, no ne jedu ih sve najedanput: zbog toga Perzijanci kažu da Grci nakon ručka ostaju gladni, jer se kod njih poslije glavnog obroka ne služi ništa što bi bilo vrijedno spomena, a kad bi se nešto služilo, ne bi znali prestati s ručkom. Veoma vole vino, ali im nije dozvoljeno bljuvanje niti mokrenje u prisutnosti drugih. Na to se tako pazi, no kad se napiju, obično raspravljaju o najozbiljnijim stvarima: što im se u raspravi svidi, to im sutradan trijeznima iznosi domaćin kod kojega su o tome raspravljali. A ako im se i trijeznima svidi, provode takvu odluku, a ako im se ne svidi, odbacuju je. Ono što su trijezni prije raspravili, o tome još jednom pijani promišljaju.
Herotod, Povijest, I.133.