Ratovi stare Grčke
Pogledaj kratke video zapise o temi koja se obrađuje u nastavnoj jedinici
Moćna Perzija
Grčko-perzijski ratovi
Bitka kod Salamine
Aleksandar Veliki
Istražite na WEB-u
Uzroci rata između Grka i Trojanaca
www.starapovijest.eu/uzroci-rata-izmedu-grka-perzijanaca/
Kserksovo bičevanje Helesponta
www.starapovijest.eu/kserksovo-bicevanje-helesponta/
Temistoklo
www.starapovijest.eu/temistoklo/
Kuga u Ateni 430. g. pr. Kr.
www.starapovijest.eu/kuga-u-ateni-430-g-pr-kr/
Gordijski čvor
www.starapovijest.eu/gordijski-cvor/
In vino mors – Smrt Aleksandara Velikog
www.starapovijest.eu/vino-mors/
Pogledaj dodatne fotografije s potpisima i izvorima koje još detaljnije pojašnjavaju nastavne sadržaje
„Prijamovo blago“
Berlin: Muzej prapovijesti i rane povijesti. Foto: Mladen Tomorad, 2011.) Među brojnim glasovitim nalazima koje je Heinrich Schliemann Hajnrih Šliman pronašao 1873. g. najvažnije je „Prijamovo blago“. Prijam je bio legendarni kralj Troje u vrijeme trojanskih ratova. Stoga su nalazi dobili ime po njemu. Blago se sastojalo od brojnih brončanih i zlatnih predmeta koji su prodani muzeju u Berlinu. Završetkom Drugog svjetskog rata veći dio tih predmeta odnijeli su kao ratni plijen ruski vojnici u Moskvu, a manji dio se čuva u Berlinu
Solon
(Rim: Vatikanski muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2019.)
Harmodije i Aristogiton
(Rim: Nacionalni rimski muzej – Palača Massimo. Foto: Mladen Tomorad, 2019.) Pizistratovi sinovi Hiparh i Hipija naslijedili su oca te vladali Atenom do 510. g. pr. Kr. Hiparha su 514. g. pr. Kr. ubili Harmodije i Aristogiton, a Hipija je bio prisiljen otići u progonstvo u Perziju. Tijekom grčko-perzijskih ratova borio se protiv Atenjana na strani Perzijanaca
Kserkso I.
(London: Britanski muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2011.)
Pogrebni reljef Sosija i Kefisodora
Berlin: Muzej starina. Foto: Mladen Tomorad, 2011.) Ova dvojica atenskih vojnika poginuli su u sukobima tijekom Peloponeskog rata, oko 410. g. pr. Kr.
Demosten
Rim: Kapitolinski muzej. Foto: Mladen Tomorad 2019.) Postupci razjedinjenih grčkih polisa nisu odgovarali snazi njegovih riječi. Kad je kralj Filip pročitao jedan zajedljiv govor svojega protivnika, rekao je kroz smijeh: Da mi taj Atenjanin navijesti rat, imenovao bih ga svojim zapovjednikom. Demonsten je u mladosti mucao i imao piskutav glas. Ipak, napornom je vježbom usavršio govorničku vještinu. Kažu da je na morskoj obali nadvikivao bučne valove ustima punim kamenčića. Uskoro ga u Grčkoj nitko nije mogao nadmašiti rječitošću i glasom. Filip i Aleksandar su Demostena ostavili na životu, ali je jedan Aleksandrov nasljednik zatražio njegovu smrt. Stoga je 322. g. pr. Kr. počinio samoubojstvo. Atena mu je podigla spomenik na kojemu je stajao natpis: Demostene, da si imao silu kakva ti je bila rječitost, Grčka ne bi danas nosila okove.
