Nodalno-funkcionalna organizacija Hrvatske
Veličina naselja u Hrvatskoj 2011. godine po regijama
Regionalne razlike u distribuciji naselja prema broju stanovnika u Hrvatskoj su vrlo izražene, što je ponajprije rezultat međudjelovanja prirodno-geografske osnove i uvjeta povijesnog razvoja. Patuljasta naselja, ona s manje od 100 stanovnika, dominiraju u brdsko-planinskom prostoru Hrvatske. U Gorskoj Hrvatskoj čine gotovo dvije trećine naselja, a natprosječno su prisutna i u Sjevernom hrvatskom primorju, prvenstveno u unutrašnjoj Istri. Obje regije, istim redom, imaju i najveće udjele naselja bez stanovnika („mrtvih sela“), što ukazuje na proces demografskog izumiranja kojima su ta naselja, kao i ostali pretežito gorski dijelovi Hrvatske, zahvaćena. I u Središnjoj Hrvatskoj, regiji s daleko najvećim brojem naselja, patuljasta naselja čine vrlo visok udio, dok najveći udio srednjih i velikih naselja, onih između 500 i 10 000 stanovnika ima Istočna Hrvatska, najvrjedniji agrarni prostor Hrvatske, naseljavan individualnim i planskim kolonizacijama u više navrata tijekom povijesnog razvoja.
Gradovi Hrvatske 2011. prema broju, veličini, udjelu u gradskom i ukupnom stanovništvu te promjene broja stanovnika 2011./2001. godine
Hrvatska je sve do sredine 20. stoljeća bila agrarna, slabo urbanizirana zemlja, nakon čega je uslijedilo vrlo dinamičan proces urbanizacije, kojim se udio gradskog stanovništva povećao na približno 55 %. Međutim, u suvremenom razdoblju slijedi stagnacija broja gradskog stanovništva, a razloge treba tražiti u prostorno raširenom i uznapredovanom procesu depopulacije, koja će se zbog nepovoljnih biodinamičkih obilježja stanovništva (starenje, višak umrlih nad rođenima, iseljavanje itd.) produbljivati i poticati još nepovoljnije trendove, pa tako i ukupan broj gradskog stanovništva.
Broj stanovnika matičnog grada, okolice i gradske regije u cjelini u četiri velike gradske regije 2001. i 2011. godine
U posljednjem međupopisnom razdoblju, 2001. – 2011. godine, jedino su u zagrebačkog gradskoj regiji prisutna pozitivna demografska kretanja, dok splitska, riječka i osječka bilježe pad broja stanovnika. Razlike postoje i između sastavnica gradske regije – matičnog grada, okolice i gradske regije u cjelini.
U navedenom razdoblju matični grad u sve četiri gradske regije gubi stanovništvo. Okolica još uvijek ima pozitivna demografska kretanja ukupnog broja stanovnika u zagrebačkoj, splitskoj i riječkoj regiji, dok se posebno ističe osječka gradska regije koja ima negativni predznak demografskog kretanja u sve tri sastavnice: matičnom gradu, okolici i regiji u cjelini. Naime, visoki udjel stanovništva u okolici odraz je natprosječno zastupljene poljoprivrede budući da je riječ o tradicionalnom agrarnom prostoru.
Razvoj je u prošlosti bio, a posebice se to odnosi na okolicu grada, manje orijentiran na sekundarne i tercijarne djelatnosti. Agrarna tradicija usporavala je intenzivnije širenje urbanizacijskih učinaka, a samim time i socioekonomsko prestrukturiranje poljoprivrednog stanovništva.
Rezultat razvoja vidljiv je i danas u već spomenutom odnosu grad-okolica, i, što je posebno važno, u usporavanju demografskih kretanja, koja u suvremenom razdoblju imaju negativan trend.
Broj naselja prema stupnjevima centraliteta, po regijama Hrvatske 2008. godine
U Hrvatskoj je 721 centralno naselje, a ta naselja čine 10,7 % svih naselja. U centralnim naseljima živi 69,9 % stanovništva Hrvatske. Još nešto manje od 20 % naselja Hrvatske ima barem jednu od ovih funkcija: zdravstvenu ambulantu, školu ili poštu. Preostalih 70,9 % naselja nema ni jednu od spomenutih funkcija, izuzev prodavaonice koju posjeduje 2895 naselja u Hrvatskoj, odnosno 42,6 % cijelog naseljskog skupa. Neravnomjernost sustava središnjih naselja ocrtava se u dvije dimenzije. Prvu čini sam broj centralnih naselja te udio stanovništva koje u njima živi, a drugu njihova hijerarhija.
Već površnim pogledom na mrežu središnjih naselja vidljivo je kako je ona najrjeđa u Gorskoj i južnom dijelu Središnje Hrvatske, a najgušća u sjevernom i sjeverozapadnom dijelu Središnje te krajnjem istočnom dijelu Istočne Hrvatske. To je i očekivano, s obzirom na prirodno-geografska obilježja prostora, gustoću naseljenosti te broj i razmještaj naselja. U Gorskoj Hrvatskoj, koja zauzima nešto manje od sedmine teritorija Hrvatske, nalazi se samo oko dvadesetine svih centralnih naselja, što je veliki negativni nerazmjer u odnosu na površinu i broj centralnih naselja ostalih regija.
Čabar
Čabar je posebno zanimljiv slučaj jer iako je brojem stanovnika vrlo malo centralno naselje (511 stanovnika, 2001.), funkcijama nadilazi status lokalnog pa čak i područnog centra. U njemu postoji i osnovna i srednja škola, ordinacija opće medicine i stomatolog, poslovnica banke i FINE. Sjedište je i upravnog grada, a ne općine. To je posve logično s obzirom na usitnjenu i disperznu naseljenost ovog planinskog i šumovitog kuta Hrvatske u kojem se zbog konfiguracije terena do Delnica na udaljenosti od 45 kilometara putuje oko 75 minuta. Čabar je i do 1990. godine bio sjedište tadašnje istoimene općine. Sve su to razlozi da je i „mali“ Čabar zadovoljio kriterije da bude uvršten među slabije subregionalne centre nepotpunog centraliteta.
Zagreb
Prirodni prometni pravci u Središnjoj Hrvatskoj (lijevo) i Zagrebačko cestovno čvorište (desno)
Zagreb je vodeće demografsko, gospodarsko, političko, kulturno, obrazovno i znanstveno središte Hrvatske. Na razvitak u makroregionalno središte i nacionalnu metropolu značajno je utjecao njegov položaj na stjecištu devet prometnih pravaca što mu je omogućilo da se razvije u jedno od najprometnijih čvorišta u ovom dijelu Europe (cestovni, željeznički, zračni, telekomunikacijski promet; potencijalno i riječni). Istražite koja tri važna velika cestovna prometna pravca prolaze kroz Zagreb.
Širenje izgrađenih površina grada Zagreba
Zagreb – od povijesne jezgre do urbane regije
Današnji Zagreb izrastao je iz dvaju srednjovjekovnih naselja koja su se stoljećima razvijala na dvama susjednim brežuljcima. Prvi pisani spomen Zagreba datira iz 1094. godine kada je na Kaptolu osnovana biskupija, dok susjedni Gradec 1242. godine biva proglašen slobodnim kraljevskim gradom. Za turskih najezda na Europu, od XIV. do XVIII. stoljeća, Zagreb je važna pogranična utvrda. Barokna obnova grada u XVII. i XVIII. stoljeću mijenja obličje Gradeca i Kaptola. Ruše se stare drvene kuće, a podižu raskošne palače, samostani i crkve. Bogatstvu grada pridonose brojni trgovački sajmovi, prihodi od posjeda i mnoštvo obrtničkih radionica. U grad doseljavaju imućne plemićke obitelji, kraljevi službenici, crkveni velikodostojnici i bogati trgovci iz cijele Europe. Otvaraju se škole i bolnice, prihvaćaju se kulturni običaji europskih prijestolnica. Grad prerasta svoje srednjovjekovne granice i širi se prostranom ravnicom. Podižu se prvi perivoji i ladanjska imanja. Zagreb se potvrđuje kao upravno, gospodarsko i kulturno središte Hrvatske.
Administrativnim ujedinjenjem Kaptola, Gradeca i okolnih naselja u jedinstveni grad Zagreb 1850. godine njegov se razvoj još više ubrzava. Razorni potres iz 1880. godine pokrenuo je obnovu i modernizaciju mnogih dotrajalih četvrti i građevina. Podižu se reprezentativne javne zgrade, uređuju parkovi i fontane, organizira se javni prijevoz i komunalne usluge. Veliku prekretnicu u razvoju Zagreba imala je izgradnja željezničke pruge 1862., te prvog kolodvora tj. današnjeg Zapadnog kolodvora nakon kojeg se 1892. godine izgrađuje i Glavni kolodvor. U XIX. stoljeću broj se stanovnika udeseterostručuje.
Početkom 20. st. u Zagrebu se počinju razvijati industrijski pogoni pa nakon Prvog svjetskog rata Zagreb postaje vodeće industrijsko središte u novoj državi. S rastom bogatstva i industrije, grad se od 1960-tih godina naglo širi prostranom ravnicom uz rijeku Savu gdje niče suvremeni poslovni grad, spreman za izazove trećega tisućljeća.
Između dva svjetska rata Zagreb se snažno prostorno širi: na brežuljcima Medvednice razvio se rezidencijalni dio grada, oko Zvonimirove ulice nastaje moderna četvrt s pravilnom mrežom ulica, južno od željezničke pruge niču siromašne stambene radničke četvrti divlje izgradnje (Trnje, Trešnjevka, Peščenica), a izvan granica užeg gradskog područja nastaju predgrađa Dubrava na istoku i Kustošija na zapadu. Od kraja 1950-ih i početkom 1960-ih godina kreće izgradnja većih naselja južno od Save te velikih stambenih naselja npr. Horvati, Srednjaci, Prečko, Ravnice, Borongaj itd. dok na rubovima grada nastaju nove industrijske zone Žitnjak, Jankomir, Jakuševec, Hrvatski Leskovac/Stupnik.
Prostorni obuhvat i tipovi naselja u urbanoj aglomeracija Zagreba
Urbana aglomeracija Zagreba obuhvaća 30 jedinica lokalne samouprave, odnosno 11 upravnih gradova i 19 općina u tri županije (Grad Zagreb, Zagrebačka i Krapinsko-zagorska županija). Ukupna površina urbane aglomeracije Zagreba iznosi 2911,3 km2 na kojoj se nalazi ukupno 599 naselja s ukupnom populacijom od 1 086 528 stanovnika prema popisu stanovništva iz 2011. godine. Prisjetite se i objasnite što su satelitski gradovi te imenujte satelitske gradove u urbanoj aglomeraciji Zagreba.
