Problemi gospodarenja otpadom
Divlja odlagališta otpada u Zagrebu (Hrvatska radiotelevizija, YouTube)
Na brojnim lokacijama u Zagrebu ponovno su se pojavila divlja odlagališta. Neodgovorni pojedinci bacaju glomazni otpad na ulice, u parkove ili pak zabačenija mjesta. S druge strane - mnogi građani tvrde da se službe ne odazivaju na njihove pozive da dođu po glomazni otpad. Situacija je to koja se stalno ponavlja i pokazuje da odlaganje otpada u Zagrebu nije sustavno riješeno.
Specifične količine proizvedenog komunalnog otpada po stanovniku u 2016. godini po županijama
U Hrvatskoj se prema podatcima iz 2016. godine godišnje proizvelo 392 kilograma komunalnog otpada po stanovniku, dok je sljedeće godine taj broj porastao na 416 kilograma. Pogledom na podatke o količini komunalnog otpada po županijama jasno se mogu uočiti znatne regionalne razlike. Izdvojite regiju Hrvatske, a zatim i županije s najvećom proizvodnjom komunalnog otpada po glavi stanovnika. Razmislite o razlozima veće proizvodnje otpada u tim prostorima od ostatka Hrvatske. Kakve posljedice i opasnosti može izazvati neadekvatno zbrinjavanje otpada u tim prostorima ukoliko u obzir uzmemo njihova prirodno-geografska obilježja i dominantnu gospodarsku djelatnost?
Osnovne značajke projekta Stop plastici
Države svijeta prema dnevnoj proizvodnji plastičnog otpada po stanovniku 2010. godine
Kina je država koja godišnje proizvede najveću količinu plastike, čak oko 60 milijuna tona 2010. godine. Sa znatno manjom količinom slijede ju Sjedinjene Američke Države s 38 milijuna tona plastike godišnje, zatim Njemačka s 14,5 milijuna i Brazil s 12 milijuna tona. No ako u obzir uzmemo i broj stanovnika, onda se poredak znatno mijenja. Na priloženoj karti vidimo da u pravilu države s visokim dohotkom po stanovniku poput Kuvajta, Njemačke, Nizozemske, Irske, SAD-a itd. dnevno proizvode najveću količinu plastike, dok je u državama s niskim dohotkom po stanovniku poput Indije, Tanzanije, Mozambika i Bangladeša ta količina i do deset puta manja. Međutim, ove podatke treba interpretirati s velikim oprezom, jer oni ne uzimaju u obzir razlike u gospodarenju otpadom, recikliranju ili spaljivanju, pa stoga navedeni podatci ne predstavljaju količine plastike od kojih postoji opasnost za zagađenje okoliša.
Države svijeta prema udjelu neadekvatno zbrinutog plastičnog otpada 2010. godine
Priložena karta prikazuje udio plastičnog otpada po državama svijeta koji je neadekvatno zbrinut pa kao takav predstavlja opasnost za okoliš. Na karti možemo jasno uočiti vrlo velike razlike u učinkovitosti gospodarenja otpadom u cijelom svijetu. Države s visokim dohotkom, među kojima je većina država Europe, Sjeverne Amerike i Australije te Novi Zeland, Japan i Republika Koreja, imaju vrlo učinkovitu infrastrukturu i sustave za gospodarenje otpadom, što znači da se odbačeni plastični otpad (čak i onaj koji se ne reciklira ili spaljuje) skladišti na sigurnim zatvorenim odlagalištima. U mnogim državama s niskim i srednjim dohotkom udio neadekvatno odloženog plastičnog otpada je znatno veći. U mnogim državama Južne Azije i subsaharske Afrike, čak između 80 i 90 posto plastičnog otpada se neadekvatno odlaže i stoga postoji velika opasnost od onečišćenja rijeka i oceana.
Recikliranje otpada: Ljubljana daleko ispred Zagreba (Al Jazeera Balkans, YouTube)
Udaljeni samo 150 kilometara, glavni gradovi Slovenije i Hrvatske kada je riječ o upravljanju otpadom kao da su na dva različita kontinenta. Ljubljana kao najzeleniji grad i Zagreb kao jedna od europskih metropola koja najmanje reciklira. Kako su ovi gradovi pristupili upravljanju otpadom pogledajte u ovom videozapisu.
Rijeke s najvećim unosom plastike u mora i oceane 2015. godine (OurWorldInData.org)
Postoji više načina na koje plastika može uči u ocean, a jedan od ključnih načina je putem rijeka iz unutrašnjosti kopna. Priloženi dijagram prikazuje 20 rijeka s najvećom procijenjenom godišnjom količinom plastičnog otpada koje unesu u mora i oceane, a navedenih 20 rijeka čine gotovo dvije trećine, točnije 67 % globalnog godišnjeg unosa plastike u mora i oceane. Prema geografskoj raspodjeli većina se navedenih rijeka nalazi u Aziji, a čak njih šest nalazi se u Kini, državi koja proizvodi apsolutno najveće količine plastike, oko 58 milijuna tona 2010. godine, od kojih je samo jedna četvrtina adekvatno zbrinuta.
Radnici čiste plastiku iz rijeke Chang Jiang u blizini brane Tri Klanca (China Out/STR/AFP/Getty Images)
Količinom plastike u riječnom sustavu ističe se rijeka Chang Jiang, kojom je 2015. godine oko 333 000 tona plastike dospjelo u ocean, što čini više od četiri posto globalnog godišnjeg unosa plastike u mora i oceane.
Zagađenje mora plastikom (ABC Science, YouTube)
Mora i oceani se tiho guše u našem plastičnom otpadu koji ima zastrašujući utjecaj na morski ekosustav. Ovaj videozapis pomoći će vam u razumijevanju ozbiljnosti ovog problema.
Procijenjena količina plastike ukupno u oceanima i u pet poznatih gyre-a po masi i po broju čestica 2014. godine (OurWorldInData.org)
Na distribuciju i akumulaciju oceanske plastike snažno utječu oceanske površinske struje i obrasci vjetra, što rezultira nastajanjem „nakupina otpada“ koje se nazivaju „gyre“. Iz priloženih dijagrama možemo vidjeti kako gyre na sjevernoj hemisferi imaju najveću količinu plastike, što je očekivano s obzirom da većina svjetskog stanovništva, posebno obalnog, živi unutar sjeverne hemisfere. Međutim, i dalje iznenađuje količina akumulirane plastike u južnim oceanima (mnogo manja obalna populacija i izvori zagađenja), iako je manja nego u sjevernoj hemisferi, što upućuje na zaključak da se plastično zagađenje može premještati između gyrea. Vrijedno je još napomenuti kako većinu mase plastike u oceanima čine velike čestice (makroplastika), dok u broju čestica dominira mikroplastika (male čestice).
Neracionalno pakiranje proizvoda na kineskim tržnicama (Krešimir Jukić)
Plastična ambalaža jedan je od količinski najvećih zagađivača našeg planeta i brojni su primjeri u kojima ih čovjek neracionalno koristi. To jako dobro možemo vidjeti na primjeru kineskih tržnica. Stoga treba obratiti pozornost na sve popularniju mogućnost kupovanja namirnica u rinfuzi, čime se smanjuje količina ambalaže koja na kraju završi zajedno s ostalim komunalnim otpadom. Odgovornim načinom kupnje već se u startu smanjuje količina otpada, a samim time i štedi novac te resursi.
