Neprestano nam se javljaju naši dragi čitatelji, dragi prijatelji. Ponekad im svima ne stignem odgovoriti, jednostavno zato što nemam dovoljno vremena. Neki uostalom i ne potpišu svoja pisma, poruke, mailove, no ipak žele da znamo njihovo mišljenje. Drago mi je što među recima našeg časopisa iz broja u broj pronalazite reportaže koje vam nešto pružaju. Takva spoznaja u meni uvijek budi radost.

U ovom broju želimo vam skrenuti pozornost na to da je možda naš najvažniji zadatak zapravo zaštita i očuvanje (za opće dobro svih stanovnika naše domovine) onih čistih i netaknutih prostora Hrvatske koji su se još uspjeli sačuvati. U ovom broju stavljamo naglasak na vodeno, biljno i životinjsko bogatstvo naših rijeka, poput Drave, Dunava, Gacke… Trebali bismo se udruženo boriti protiv betonizacija naših riječnih obala, uništavanja močvarnih područja (poput Kopačkog rita ili Lonjskog polja), uništavanja šuma te složenih i jedinstvenih zajednica bića koja obitavaju u našim rijekama poput gacke pastrve i drugih.

Dugotrajno akumulirano bogatstvo naše prirode, naših rijeka, proizvela je tisućljetna suradnja atmosfere, zemaljske kugle i svemira koji nas okružuje. No mi smo skloni, osobito raz­vojem tehnologije, čak i pod okriljem znanosti i napretka, njezinom osiromašivanju. Stvarnost je još mračnija nego što mislimo. Je li ispirač zlata na Dravi početkom stoljeća u Hrvatskoj mogao predvidjeti veliko zagađivanje rijeka otpadom kemijskih i drugih industrija, povišenje temperature voda rijeka gradnjom tvornica, istrebljenje životinjskih vrsta…