Ne želim biti jedna od onih urednica časopisa čiji sadržaj potiče čitatelje na prekomjernu potrošnju, neprimjereno zanimanje za živote poznatih, na posjedovanje proizvoda koje si ne mogu priuštiti ili koji im nisu potrebni. Bez davanja pretjeranog osjećaja važnosti onome što radim, težim tome da čitajući “Meridijane” sami spoznate kakav je svijet koji vas okružuje i što vam je zapravo potrebno kako biste bili zadovoljniji i sretniji, a manje sjetni i tjeskobni. Naše reportaže zato shvatite kao male vodiče prema oštroumnijem i inteligentnijem razumijevanju svijeta. Možda će vas ovaj jesenski broj podsjetiti i na to koliko ima stvari koje već posjedujete, a zbog kojih biste morali osjećati zahvalnost. Prebrzo prestanemo primjećivati stvari koje imamo, a o kojima je, primjerice, generacija naših roditelja mogla samo sanjati. U ovom broju časopisa možete saznati više o ljudima koji još žive od voća i divljih životinja pa sam se usudila uspoređivati i s njima.

Pripadnici afričkog plemena Hadzabe svake godine nose isto krzno, spavaju pod vedrim nebom, a posjeduju samo koplje, luk, strijelu i nekoliko lonaca. Iako žive u takvim, za naše pojmove strašno teškim uvjetima, ti su ljudi zadovoljni, slave život, obitelj, nikome ne žele zlo, a nadasve poštuju prirodu. Navečer, nakon što se muškarci vrate iz lova a žene i djeca s prikupljenim plodovima, druže se uz vatru, pričaju prave lovačke priče te razgovaraju. Nemaju baš ništa od tehnologije, ali imaju jedni druge!