Zlatne planine Altaja
Tekst i fotografije: Branko Kladarin; Fotografije dronom: Igor Hmirov (Игорь Хмыров)
U južnom dijelu zapadnog Sibira, na četveromeđi Rusije, Mongolije, Kazahstana i Kine, prostire se veličanstveni planinski lanac Altaj kojim dominira 4506 metara visoka Beluha, najviši vrh Sibira. Netaknute guste borove šume, brojni ledenjaci, brze rijeke, vodopadi i više od 7000 jezera čine Altaj jedinstvenim područjem nadnaravne divlje ljepote
Legrad, selo grafita
Dva su pitanja koja često more putnike. Zašto putuju i koje im je najdraže odredište? Odgovor na prvo čini se kao da mi već godinama izmiče. Ni ovo drugo nije jednostavno, no na nekim mjestima kao da ga je lakše pronaći. Kada je o Podravini riječ, u respektabilnoj konkurenciji gradova, naselja i gradića poredanih između sjeveroistočnih obronaka Kalnika, Bilogore i Drave, ističemo ipak jedno, pomalo zabačeno, ali posebno mjesto – Legrad
Diyarbakır - grad pod zaštitom UNESCO-a
Turski grad Diyarbakır s oko 1,7 milijuna stanovnika drugi je najveći grad jugoistočne Anadolije, odmah nakon Gaziantepa, a ujedno je i glavni gad istoimene pokrajine te, složit će se mnogi, i najljepši. Leži na desnoj obali rijeke Tigris i poznat je po svojim veličanstvenim gradskim zidinama i povijesnim vrtovima Hevsel, oboje pod zaštitom UNESCO-a, kao i antičkim mostovima te raznim vjerskim objektima
Little Island, novo čudo New Yorka
Originalan park - umjetni otočić na rijeci Hudson - otvoren je lani u sklopu Hudson River Parka, drugog po veličini među 30-ak parkova Manhattana. Cilj je bio kreativno ujediniti prirodu, kulturu i zabavu tako da novi otok iznenadi i razveseli – onako kako to može samo NY
Nikaragva
Boraveći u Nikaragvi, na drugom najvećem festivalu poezije na svijetu, naša je suradnica osjetila šarm daleke srednjoameričke zemlje pune egzotičnog bilja i voća, zemlje bremenite prošlosti, ali i vedrih i pristupačnih ljudi kojima je nervoza stran pojam
Zürich, Basel, Weil am Rhein
Objavljujemo dijelove crtaćeg dnevnika Danijela Srdareva iz Švicarske, a kod Basela, preko granice u Njemačkoj, posjetio je i kampus tvrtke Vitra koja proizvodi dizajnerski namještaj
Aleksandrija
Na obali Sredozemnog mora posjetili smo glavnu egipatsku luku Aleksandriju, kozmopolitski centar iz helenizma i rimskog doba. U gradu je Bibliotheca Alexandrina iz 2002. godine, zdanje u obliku divovskog diska, nasljednica slavne antičke knjižnice
Riječ urednice
Sa svakim novim brojem Meridijana suočavam se s velikim izazovom – dužinom pojedinih tekstova. Gdje zaključiti? Kad je dosta? Gdje staviti točku? Autori se pri obradi pojedinih tema često vole raspisati pa pretjeraju, što je i razumljivo. Jer kako, primjerice, dojmove posjeta cijeloj jednoj državi svesti na desetak kartica teksta (kartica teksta je 1800 znakova s prazninama) kad bi se moglo napisati 50, pa i 100 kartica, cijela knjiga, pa i njih nekoliko. Ipak, tada bi čitatelj posegnuo za knjigom o toj zemlji, a ne za našim časopisom koji, po definiciji, treba izlaziti u redovitim razmacima, a njegove sveščiće (tj. brojeve) mora karakterizirati različitost sadržaja i suradnika. Prema koncepciji Meridijana, teme trebaju obrađivati područja kojima se časopis bavi (prema provjerenoj formuli „od svega pomalo“) te pokrivati razne paralele i meridijane - hrvatske, europske, svjetske.
Čini se jednostavnim, no pojedine teme, koje zaslužuju i nekoliko knjiga, ipak treba svesti na razumnu mjeru a da se ne izgubi previše od sadržaja i značenja. Moramo ih redigirati i prepraviti u skladu s pravilima struke te ih sve zajedno objediniti u jednom broju od 128 stranica. Iako već imam dvadesetogodišnju praksu, nevjerojatno, ali baš uvijek isplaniram više tema od onih koje mogu uvrstiti. Sve u silnoj želji da naši čitatelji doznaju više. Zato se često nađem u poziciji da se moram ispričavati autorima kako baš njihova tema (zbog ne znam više kojeg razloga) ipak nije stala u ovaj broj. Prije zaključivanja časopisa uvijek mislim kako smo mogli obraditi više tema ili pak da sam kraćenjima nekoj naštetila ili da joj nisam dala dovoljno prostora odabirom slikovnog materijala ili… Na kraju se, s obzirom na to da rokovi nemilosrdno stišću, nekako pomirim s onim što sam priredila i pošaljem broj u tisak. Usudim se staviti točku.
Većina autora kaže kako uvijek treba prestati pisati dok još nešto želiš reći te da s tom mišlju valja započeti pisati drugi dan. Tako se teže dolazi u stvaralačku blokadu, jer nije lako družiti se s bijelim papirom.
Što se mog uređivanja tiče, tu nema straha. Svaki novi broj započnem s već popunjenom mapom tema koje mi nisu stale u prošli. Tako se ciklus nastavlja, teme se sele iz foldera u folder, nove stalno koncipiram i naručujem, neke i same pristižu, a časopis redovito izlazi iz godine u godinu.
Koliko god ponekad bilo teško uređivati i redigirati putopise i reportaže primjerene za naš časopis, to se još ne može mjeriti s jezgrovitošću tekstova u dnevnim novinama. Priče o kojima bi se mogli napisati cijeli romani tamo su svedene na kratke uske stupce od nekoliko šturih rečenica. Svi ti ratovi, okrutna ubojstva, korupcije, požari, velike nevolje i ljudske drame iz svih dijelova svijeta izloženi su faktografski, izvještajno, a zaboravljaju se već novim okretanjem stranice. No baš je u tome njihova bit. Novine su glavni prijenosnik vijesti, sa složenim i mnogostrukim funkcijama pa ih je zato teško i izdavati (a rokove da ne spominjem). Divim se svima koji se upuštaju u taj žrvanj.
Zato, iako neprestano važem orijentire po kojima se ravnam kad određujem važnost napisanog, čini mi se kako sam u ovom broju Meridijana ipak donekle pogodila mjeru. Kad listam posljednje probne otiske (ozalide), ipak mislim da ćete u ovom broju podrobnije doznati o nekim mjestima poput planine Altaj ili kurdskoga grada Diyarbakıra, o kojima bez našeg medija možda nikad ne biste ništa znali. Ako sam nešto i „uprskala“, više se ne žestim toliko, jer već u prvim danima nove godine „bacam“ se na uređivanje tekstova iz unaprijed oformljene mape na kojoj piše 220. broj.
Želim vam sretnu i uspješnu novu godinu!
Vaša
Petra Somek,
urednica časopisa
i direktorica izdavačke kuće Meridijani
Sadržaj
1 Riječ urednice
Uvodnik naše urednice Petre Somek, prof.
4 Impresum
Popis svih naših suradnika i informacije o djelatnicima Meridijana – specijaliziranog nakladnika za geografska i povijesna izdanja
6 – 11 Geo-info
Pročitajte više o raznim otkrićima, aktualnostima, zanimljivostima i drugim vijestima iz Hrvatske i svijeta
13 – 14 Svijet u brojkama i Planet internet
Donosimo izbor podataka iz baze OWID te korisne internetske adrese
16 – 17 Hrvatska kroz statistiku
Akademik Dragutin Feletar u svojoj rubrici analizira podatke iz ekonomske geografije
18 – 19 Ako želiš znati? Ako želiš osjećati? Čitaj!
Interliber se konačno održao - predstavljamo vam naš „ulov“
20 – 24 Intervju Meridijana
Naš novinar Hrvoje Dečak razgovarao je s doc. dr. sc. Mladenom Maradinom s Geografskog odsjeka PMF-a u Zagrebu koji se bavi klimom i varijabilnošću padalina. Među ostalim, doznajte zašto u Zagrebu nema snijega
25 – 29 Legrad – selo grafita
Naš suradnik Saša Pjanić poziva vas da posjetite Legrad u Podravini u kojem je buknula street art scena tipična za metropole. Umjesto natpisa na neboderima ili vlakovima, u Legradu se oslikavaju stare kuće, ograde, štagljevi, kukuruzane, kokošinjci…
30 – 41 Nikaragva – u zemlji vulkana i poezije
Književnica Lana Derkač za Meridijane je sublimirala svoje doživljaje s putovanja o najvećoj državi Srednje Amerike. Doznajete zašto ju je pohodila i što je sve doživjela
42 – 45 Insajderski vodič po Londonu u 10 točaka
Europskim metropolama vode vas prijatelji Meridijana koji u njima žive i dobro ih poznaju
46 – 57 Zlatne planine Altaja
Altajsko gorje u srednjoj Aziji dio je UNESCO-ove svjetske baštine, a naš suradnik povjesničar umjetnosti, rusofil Branko Kladarin posjetio je njegov ruski dio u kojem je savladao i mitsku Beluhu (4506 m)
58 – 64 Kralježnica Turopolja – Rijeka Odra
Po sjevernom rubu Turopolja inženjer i putopisac Faruk Islamović i fotograf Nikola Cetina pratili su rijeku Odru od izvora prema ušću. Donosimo njihove dojmove
65 – 72 POSEBAN PRILOG MERIDIJANA
Zürich, Basel, Weil am Rhein
Objavljujemo dijelove crtaćeg dnevnika Danijela Srdareva iz Švicarske, a kod Basela, preko granice u Njemačkoj, posjetio je i kampus tvrtke Vitra koja proizvodi dizajnerski namještaj
73 – 75 Jelenak – kukac koji voli hrastove
Od biologa Gorana Šafareka doznajte više pojedinosti o našem najvećem kukcu koji ima kliješta nalik na jelenje rogove
76 – 83 Diyarbakır – grad pod zaštitom UNESCO-a
Fotograf i putopisac Jurica Galić Juka približio nam je drevni kurdski grad Diyarbakır u turskoj Anadoliji, koji je utvrđen zidinama dugim gotovo šest kilometara, poput naših Stonskih
84 – 91 Egipatska luka Aleksandrija
Kako danas izgleda nekadašnja kulturna metropola svijeta i nova Bibliotheca Alexandrina, otkriva naš novi suradnik, prof. likovne kulture i magistar grafike Andro Banovac
92 – 98 Futuristički park na vodi - Little Island
Naš novinar Hrvoje Dečak piše o novom čudu New Yorka – otoku/parku koji je privatna inicijativa i investicija. Kad bi barem takvih bilo kod nas, možda i na Savi?!
99 – 101 Zimski razgovor Meridijana…
Naša sugovornica na kavi bila je novinarka Tina Eterović Čubrilo, potpredsjednica Međunarodnog udruženja novinara i pisaca u turizmu te predsjednica tog udruženja u Hrvatskoj
102 – 104 Iza kulisa Meridijana
Pod COVID mjerama bili smo na Interliberu, predstavljali knjige, posjetili jednu izložbu i školu te primili još jednu nagradu…
105 – 120 GLAVNA TEMA BROJA
Saint-Paul de Vence i Fondacija Meaght
Iz pera naše urednice doznajte više o malom, ali glasovitom umjetničkom provansalskom gradiću te obližnjoj privatnoj fondaciji koja odlično surađuje s našim Umjetničkim paviljonom
121 – 127 Slavne povijesne ličnosti – Sveti Franjo Asiški
U povodu 840. obljetnice rođenja svetog Franje Asiškog povjesničar prof. dr. sc. Hrvoje Gračanin donosi njegovu kratku biografiju (1181./82. – 1226.)
128 Autori reportaža u ovom broju
Zanima vas kako izgledaju autori naših reportaža? Čitajte časopis natraške
