Knjiga sadrži izbor od dvadeset i četiri rada redovitog profesora u trajnom zvanju na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Ti su radovi bili objavljeni u Hrvatskoj ili u više drugih zemalja od 1990-ih godina do danas, a posvećeni su, u najširem smislu, problemima prostora i okoliša u povijesti.

U knjizi autor analizira pojam ekohistorije. Zatim u ekohistorijskim ogledima razmatra teme kao što su Dinarski Vlasi/Morlaci od 14. do 16. stoljeća, Dalmatinska zagora u ranome novom vijeku, ličko-krbavski Bunjevci u „dugom“ 18. stoljeću i druge. Tu su i radovi o konfliktnim strategijama u proizvodnji prostora Banske krajine u 18. stoljeću, o bunama 1755. godine, o tome kako čitati Luju Matutinovića i o Matasovićevim inovacijskim doprinosima vojnokrajiškoj historiografiji. Roksandić se bavi i sjećanjima i dokumentima o zagrebačkom Filozofskom fakultetu u poplavi 1964. godine, a slijedi poglavlje o kartografskim konstrukcijama prostora. Zatim se bavi Europom i njezinim višestrukim jugoistočnoeuropskim granicama, pitanjem postoji li još Srednja Europa, destrukcijom Sarajeva 1992. – 1995. u povijesnoj perspektivi i drugim temama. Zadnje poglavlje posvećeno je Kuli Stojana Jankovića u Islamu Grčkom i projektu Međunarodnog sveučilišnog centra.

Urednica knjige je Petra Somek, a recenzent izv. prof. dr. sc. Hrvoje Petrić.