Hrvatska historiografija dobila je vrijednu knjigu mladog povijesničara Nikole Cika, koja promišlja međuodnos ljudi i okoline na primjeru Đurđevca i Virja u drugoj polovici 18. stoljeća.

Knjiga je prvenstveno pisana na osnovu nepoznate odnosno manje poznate arhivske građe, a posebno je zanimljiv metodološki pristup koji predstavlja značajan pomak od dosad ustanovljenog obrasca u istraživanjima takve vrste. Autor je kao istraživački prostor uzeo teritorij sjevernoistočnog dijela nekadašnjeg habsburško-osmanskog pograničja tj. Varaždinskog generalata na kojem će doći do formiranja Đurđevačke pukovnije.

Riječ je o knjizi koja historiografski gledano, otvara temu koja dosad nije bila istraživana na ovako slojevit i orginalan način te kojom autor na velika vrata ulazi u hrvatsku historiografiju.