Monografija ''Srednja strukovna škola u Samoboru (1887. – 2019.)'' u izdanju izdavačke kuće Meridijani na gotovo 250 stranica obrađuje povijest, sadašnjost i planove za budućnost jedne od najstarijih i najuspješnijih strukovnih škola u Hrvatskoj. Tvrdo je ukoričena i prepuna dokumentarnih fotografija iz školskog i drugih arhiva te onih najnovijih koje je snimio samoborski fotograf Romeo Ibrišević. Opsežan sadržaj knjige, koji su uz pomoć suradnika napisali ravnatelj škole Davor Škiljan i knjižničarka Irena Šepl,  raspoređen je u osam poglavlja.

Tako se u prvom, uvodnom poglavlju može doznati više o razvoju obrtništva te o počecima školstva u Samoboru. Iscrpno drugo i treće poglavlje obrađuju povijest Srednje strukovne škole od 1887. do danas. Škola naime postoji već 132 godine jer je nasljednica Šegrtske škole u Samoboru, osnovane 1887. godine, koja bila jedna od prvih takvih škola u tadašnjoj Trojednoj Kraljevini Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji, što se lijepo može vidjeti iz objavljene arhivske građe te karte publicirane u knjizi.

U četvrtom poglavlju posebno se obrađuje Domovinski rat i strukovna škola jer su Hrvatsku branili i neki zaposlenici i bivši učenici škole, a u ratu je poginuo nastavnik škole Vlado Ivčić, dipl. ing. elektrotehnike.

Peto poglavlje obrađuje ono po čemu je Strukovna škola najpoznatija, a to su brojne inovacije kojima su se u zadnjih dvadesetak godina učenici i nastavnici proslavili u svjetskim razmjerima. Neke od poznatijih su: Bežična ručna tipkovnica, Robot s gusjenicama, Didaktička električna gitara, Dizalo upravljano pomoću mikrokontrolera, Aktivni retrovizori, 3D znanstvena podmornica… Na temelju tih inovacija i drugih projekta koji se navode u knjizi, škola je osmislila i stvorila i neke nove nastavne predmete.

Šesto poglavlje posvećeno je školskoj godini 2018./2019., a u njemu su objavljeni svi nastavni planovi i obrazovni programi, navedena sva razredna odijeljena, zaposlenici, stručna vijeća, specijalizirane učionice, praktikumi, radionice i kabineti, a sve je popračeno i brojnim novosnimljenim fotografijama učenika, zaposlenika i svih učionica. Iz ovog poglavlja može se dozati kako škola danas ima 475 učenika i 58 zaposlenika te da obrazuje učenike kroz trogodišnje i četverogodišnje programe u devet zanimanja. U trogodišnjim programima obrazuje učenike za automehaničare, instalatere grijanja i klimatizacije, elektromehaničare, elektroinstalatere, frizere, kozmetičare i vozače motornog vozila, a u četverogodišnjim programima za zanimanja tehničar za mehatroniku i tehničar za računalstvo.

Nakon šestog slijedi poglavlje koje nosi naslov ''Izleti, svečanosti, priredbe i poznati strukovnjaci'', a monografija završava osmim poglavljem o šaljivom licu škole koje donosi i neke duhovite učeničke ali i ravnateljeve bisere.

Na kraju knjige objavljen je i odličan intervju pod naslovom ''Postat ćemo regionalni centar kompetencije'' s ravnateljem škole - prof. geografije i povijesti Davorom Škiljanom - koji od 2003. godine vrlo uspješno vodi školu. Razgovor s njim neposredno je pred tisak knjige vodio novinar Meridijana Hrvoje Dečak, koji je uz Petru Somek sudjelovao u uređivanju knjige. Knjiga završava sažetkom na hrvatskom i engleskom jeziku.