Krajem rujna u povodu 30. obljetnice izlaženja časopisa Meridijani iz tiska je izašla knjiga „Tolerancija na putovanjima – 38 poučaka o toleranciji“, nastala iz pera dvadesetak dugogodišnjih suradnika časopisa. Tim povodom pročitajte kratki prikaz knjige iz pera jednog od njenih koautora izv. prof. dr. sc. Mladena Tomorada.

Jedno je od najvažniji pitanja koje treba zaokupiti svakog putnika u neko novo, nepoznato područje ili stranu zemlju sigurno je kako biti tolerantan, odnosno bez ikakvih predrasuda prema ljudima i prostorima koje susrećete na svojim putovanjima. Naravno, to uvijek nije lako ostvariti budući da često dolazite u novi prostor, drugačije kulture i običaja koje nam izgledaju prilično strano. Vrlo često vam se ono s čime će te se susresti neće svidjeti, ali to ne znači da ne možete prihvatiti različitosti kojima svjedočite. Pritom je najvažnije biti čovjek koji voli ljude i koji ne želi zbog eventualnih svojih drugačijih pogleda na svijet i život doći u sukob s različitim osobama, pripadnicima naroda ili skupina koje će te susresti na svojim putovanjima.

Upravo kako bi naglasila sve ove probleme i predrasude koje nas često prate izdavačka kuća Meridijani objavila je u rujnu ove godine vrlo zanimljivu knjigu Tolerancija na putovanjima – 38 poučaka o toleranciji. Riječ je o štivu koje je namijenjeno svakom putniku - namjerniku koji odlazi u njemu nepoznati kutak naše Zemlje.

Već u uvodniku, urednica knjige Petra Somek, naglašava bogatstvo življenja u raznim predjelima našeg planeta te važnost prihvaćanja novih ideja, kultura, vjera i načina života bez ikakvih predrasuda. Kako bi se izbjegli konflikti i eventualni problema svaki putnik treba pružati maksimalno razumijevanje, ljubaznost i toleranciju prema svim novim iskustvima s kojima će se susresti. Kako bi se naučili toleranciji na putovanjima Meridijani su odlučili objaviti jednu ovakvu važnu ili u isto vrijeme pomalo neobičnu knjigu koja sažima iskustva brojnih suradnika časopisa tijekom njihovih putovanja.

Kroz 38 priča koje su napisali Kristijan Brkić, Juraj Bubalo, Lara Černicki, Franko Ćorić, Blanka i Robert Đidara, Stašo Forenbaher, Jurica Galić Juka, Vanja Garaj, Siniša Golub, Dubravko Grakalić, Romeo Ibrišević, Faruk Islamović, Dragan Nikolić, Nives Opačić, Saša Pjanić, Marijana Rebić, Davor Rostuhar, Petra Somek, Mladen Tomorad, Ante Žunec i Željko Žutelija – svaki čitatelj ove knjige može mnogo toga doznati, ali i naučiti. Priče su vrlo zanimljive i lake za čitanje.

Prvih nekoliko tekstova tako nas upoznaje o problemima spolnosti u Tajlandu, različitim načinima života od onih s kojima smo mi svakodnevno upoznati s kojima će te sigurno susresti putujući Indijom, drugačijim higijenskim navikama u brojnim azijskim državama, komunikaciji s ljudima koji zbog svoga načina života žive u izoliranim krajevima u na području Imotske krajine ili susretima s migrantima. U nastavku možete pročitati jednu vrlo zanimljivu priču o prihvaćanju različitih vrsta hrane i isprobavanju istih, zatim slijedi priča o susretu s jednim vrlo susretljivim i simpatičnim pakistanskim vozačem taksija na radu u Švedskoj. Zatim možete nešto saznati o iskustvima suživota različitih vjera u delhijskoj četvrti Chandni Chowk u kojoj se upravo može puno naučiti o toleranciji koja u današnjem svijetu često nedostaje. U nastavku slijedi priča o avanturama i susretima sa stanovnicima Anda. Meni jedna od najzanimljivijih govori o susretu s jednim Romom u Skopju tijekom koje autor priče susreće jednog Roma koji ga je posramio zbog naše česte i jasne predrasude da Romi najčešće prosjače i iznuđuju novac. Ova priča dokaz je da to nije uvijek tako. Iduća priča govori pak o susretljivosti stanovnika Irana koji su pomogli autoru da pronađu prirodni fenomen Vaziri. Vrlo je zanimljiva i ona o ritualnom šibanju žena u dolini Omo u Etiopiji. Iako, na prvi pogled zvuči kao mučenje i maltretiranje drugog spola, ona u stvari govori o običajima tijekom kojeg žene trpe bol „kao znak ljubavi i odanosti muškarcima.“ Tako nešto u europskoj kulturi sigurno bi svi osuđivali, ali eto u Etiopiji je uobičajena pojava u nekim njihovim zajednicama. Zatim slijedi jedna nogometna priča o pobijedi Hrvatske nad Brazilom – odnosno utakmici koju je autor gledao te slavio pobjedu naše zemlju u – Brazilu. Idućih nekoliko priča govore o iskustvima putovanja kroz nacionalne parkove Sjedinjenih Američkih Država, susretu autora s jednim duhovnim vođom Hindusa, ali i vjenčanju Roberta Kovača i Anice Martinović – vezanu uz Hercegovce, predrasudi da je Davor Šuker veliki „škrtica“ te večeri s Naomi Campbell. O toleranciji na jednodnevnom izletu na Žumberak te ljudima kojima pritom susreće govori pak idući tekst. Naredna priča govori o neobičnim modernim umjetničkim djelima s kojima se autor susreo u Kassenu, Njemačka. Priča koja slijedi govori o multikulturalnosti i suživotu brojnih doseljenika u Australiji. Jednu davnu priču s putovanju u Sofiju možete pročitati u nastavku knjige. O neobičnim i susretljivim ljudima koje je autor priče susreo u Maroku govori iduća priča ove knjige. Susret s ljudima koji žive u grobnicama u Kairu opisala je slijedeća autorica. Priča koja slijedi govori o susretljivosti Srba, ali i o stalnoj zavadi brojnih susjednih naroda i država. O brojnim susretima s „trgovcima“ i djecom koja traže bakšiš u Egiptu govori slijedeća priča. To je način tamošnjeg života i dio folklora s kojeg jednostavno, bez obzira koliko „naporan“ bio morate prihvatiti i tolerirati. O predrasudi kako su Škoti škrti govori slijedeća priča koja je ujedno odbacuje. O brojnim susretima sa stanovnicima Južne Koreje u Zagrebu i predrasudama o našim predrasudama o stanovnicima Dalekog Istoka govori iduća priča urednice ove knjige. Nekoliko mojih vlastitih crtica s putovanja govore o toleranciji i potrebi prihvaćanja drugih i pripadnika drugih rasa. Slijede tri priče o životu ljudi u raznim predjelima Azije (Jemenu, Nepalu i Iranu). O jednom neugodnom susretu s prometnim policajcem na Hawajima i potrebi poštovanja prometnih pravila u stranim zemljama govori pretposljednja priča. Posljednja, a kojom završava ova zanimljiva knjiga, govori o toplim ljudima Polineziji koji strane posjetitelje pokušavaju naučiti njihovu plesu. Na samom kraju priče dati je kratki pregled koji sažima važnost tolerancije i daje pregled što se sve moglo naučiti iz prethodnih tekstova.

Kao koautor ove knjige teško je neobjektivno govoriti o njenoj važnosti. Na kraju mogu samo zaključiti da mi je bilo vrlo zanimljivo čitati sve ove tekstove i sam naučiti ili se prisjetiti sličnih iskustava koje sam i samostalno doživio tijekom svojih brojnih putovanja u različite dijelove svijeta.

Na kraju bih pohvalio izdavačku kuću Meridijani i njezinu glavnu urednicu Petru Somek na odvažnosti da objavi jednu ovakvu knjigu te se toplo nadam da će je pročitati i po mogućnosti i kupit svi oni koji vole putovati i susretati se s nečim novim. Pritom je važno biti otvorena uma i prihvaćati sve ljudske razlike koje nas spajaju ali često i razdvajaju. Kada bi ljudi bili tolerantniji vjerojatno bi nestali brojni razlozi sukoba i ratova koji na žalost i dalje svakodnevno dominiraju medijskim prostorom.