Ova knjiga iskreno i putem originalnih dokumenata govori o zbivanjima vezanim za Hrvatsko proljeće na varaždinskom i čakovečkom području 1971. i 1972. godine. 
Govori i o spaljivanju jedne knjige, progonima novinara i dvoličnosti tadašnjih "partijskih kadrova".

"Budući da su mnogi od aktera "Hrvatskog proljeća 
1971." iz Varaždina i čakovca - još živi (i 
aktivni u društvenom životu!), možda će se ponetko zapitati - nije li ova knjiga preuranjena? Svakako - nije, jer više od tri desetljeća i te kako je dovoljna vremenska distanca za objektivne prosudbe naše najnovije povijesti."

Varaždinske vijesti, 18.8.2004.



"Na više od 200 stranica Đurić, koji je i sam proživio tadašnje "režimske kalvarije", o Hrvatskom proljeću piše bez mržnje i revanšizma, ali daje i nove nepoznate činjenice o Kulturno-prosvjetnom društvu Zrinski iz Čakovca, policijskom nadzoru rada Matice hrvatske i drugim temama koje će zanimati i mlađu čitalačku 
publiku."

Večernji list, 4.9.2004.



"Predstavljajući knjigu "Zašto su šutjela lepoglavska zvona", mr. Ivan Zvonar je naglasio da 
se radi o svojevrsnom zborniku s vrijednom građom koja svjedoči o političkim i kulturnim zbivanjima 
u Hrvatskoj u vremenu od 1968. pa do 1971. 
godine..."

Varaždinske vijesti, 20.10.2004.



"Kako je tom prilikom rekao Marijan Kraš, ravnatelj Knjižnice, knjiga je posvečena 
političkom obračunu 1971. godine između ondašnje ideologizirane državne mašinerije i hrvatskih 
proljećara, i dokumentirano svjedoči o tim događanjima u Varaždinu i Čakovcu."

Vjesnik, 22.10.2004.



"Knjiga donosi tekstove što ih je Đurić u to vrijeme pisao u "Varaždinskim vijestima" pod istoimenim serijalom članaka, ne bi li i na taj način potaknuo rješenje višegodišnjeg problema u Lepoglavi, kada su u razdoblju od 1952. do 1970. godine zvona lepoglavske crkve Svete Marije uistinu šutjela."

Novi Varaždinec, 22.10.2004.



"Naravno, da je paralelno sa svim tim događajima 
autor Tomislav Đurić doživljavao niz šikaniranja, etiketiranja i česta pozivanja na "informativne razgovore" u UDBA-u i konačno je isključen i iz Društva novinara Hrvatske, o čemu nailazimo na tragove i u ovoj knjizi.
Zatim slijede vrlo plastično pisani i potkrijepljeni izvornim dokumentima osvrti na događanja vezana uz Hrvatsko proljeće 1971. u 
Varaždinu i Čakovcu, napose poslije famozne 21. 
sjednice CK SKJ u prosincu 1971. u Karađorđevu, nakon što je zabranjen i rad Matici hrvatskoj, a u Čakovcu, još i posebno Kulturno prosvjetnom društvu Zrinski."

Međimurje, 26.10.2004.


"Najveća je vrijednost Đurićeve knjige što je između korica sabrala mnoge dokumente iz toga vremena i zapisuje konkretna imena i događaje. 
Danas, kada su nadošla vremena da se o tim zbivanjima može pisati i govoriti slobodno, možda 
bi upravo povjesničari trebali poticati takve sudionike kao što je Đurić."

Vjesnik, 3.11.2004.



"U okolnostima svjesnog i programiranog odgađanja
neminovnog kritičkog preispitivanja vladanja i teroriziranja Komunističke partije u Hrvatskoj za  vrijeme bivše federacije, dragocjeno je pojavljivanje knjige Tomislava Đurića "Zašto su šutjela lepoglavska zvona" koja osvjetljava 
bezočnost komunizma u relativno malom odsječku: na primjeru "zabranjena" lepoglavske župne crkve kao
i na primjeru zatiranja hrvatskih kulturnih institucija i poslenika u varaždinu i Čakovcu u obračunu s Hrvatskim proljećem."

Glas Koncila, 04.09.2005.